Gotovo na samom kraju zapadnoga dijela zadarskog Poluotoka, u blizini rive i morskih orgulja, smjestio se Franjevački samostan sv. Frane, koji je ujedno i provincijalna kuća Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Prema predaji, taj je samostan, koji je inače omiljeno mjesto zadarskih vjernika za molitvu i susret s Bogom, posjetio i sam sv. Franjo Asiški. Kroz stoljeća taj je samostan bio dom brojne braće franjevaca koji su slijedili sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći te tako nasljedovali Siromaška iz Asiza.

Ovih je dana u hrvatskim medijima odjeknula vijest da se zadarskim franjevcima, nakon gotovo 50 godina, vraća srebrni ophodni križ iz prve polovice 14. stoljeća, koji je 1974. ukraden iz samostanske Riznice.

Radi se o križu koji je jedan od najvrjednijih, ako ne i najvrjedniji, pokretni artefakt anžuvinskog razdoblja srednjovjekovne Hrvatske, a njegov povratak predstavlja najveći proces restitucije u novijoj hrvatskoj povijesti. Članovi obitelji Lia, u čijem je vlasništvu križ bio 48 godina, darovali su ga Republici Hrvatskoj, a franjevcima ga je u petak 4. kolovoza na svečanom slavlju u crkvi sv. Frane predala ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek.

Foto: Ines Grbić // fra Stipe Nosić na svečanosti primopredaje križa

Križ, koji je franjevcima darovala kraljica Elizabeta Kotromanić prilikom potpisivanja Zadarskog mira 1358. u sakristiji toga samostana i koji sada ponovno krasi samostansku Riznicu, nije jedini vrijedan eksponat u njihovom posjedu.

Samostanska crkva, sakristija i Riznica pravi su dragulj zadarske kulture, a zadarski franjevci čuvari su golemog blaga koje i danas privlači brojne vjernike, ali i posjetitelje iz cijeloga svijeta.

S bogatstvom koje zadarski franjevci čuvaju upoznao nas je provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i gvardijan samostana fra Stipe Nosić.

Samostanska crkva – najstarija franjevačka crkva na našim prostorima

Samostan sv. Frane u Zadru najstariji je franjevački samostan izvan Italije, a samostanska crkva najstarija je franjevačka crkva na južnoslavenskim prostorima s ove strane Jadrana. Crkva je 1280. posvećena s naslovom bazilike što je, pojasnio je fra Stipe, velika rijetkost i za ovo, ali i za ono vrijeme. „Crkva je od samih početaka bila velebna i zato je dobila taj naziv. Kroz stoljeća, crkva je više puta mijenjala svoj izgled te nije ostala u izvornom obliku. Bili su neki pokušaji da se crkvu vrati u izvorni oblik, ali nije se uspjelo u tome“, dodao je.

Uz baziliku su bili vezani i neki privilegiji potpunog oprosta.

„Prvi potječe još od pape Nikole IV. koji je bulom ‘Vitae perennis gloria‘ 30. travnja 1291. podijelio poseban oprost svima koji posjete crkvu sv. Frane u Zadru na dane Blagovijesti, Božića, Očišćenja i Uznesenja Blažene Djevice Marije, kao i sv. Franje i Antuna Padovanskog, oprost ‘Annum et quinquaginta dies‘. Također je papa Grgur XIII. bulom od 13. lipnja 1579. odobrio privilegirani oprost za pokojne koji je bio vezan za oltar Gospe od Milosti (‘Altare privilegiatum pro defvnctis‘)“,istaknuo je fra Stipe.

Foto: fra Drago Ljevar // Samostan sv. Frane u Zadru

Samostan je osnovan još za života sv. Franje i s njim je, prema predaji, u izravnoj vezi. „Navodno je sv. Franjo prespavao u kapelici koja je bila posvećena sv. Jeronimu u prostoru sadašnje crkve. Došao je ovdje, kako njegovi životopisci pišu, zahvaljujući ‘bratu protivnom vjetru‘. U to se vrijeme putovalo brodovima i tako je zalutao u naše krajeve. Prekoputa našega samostana nalazi se benediktinski samostan, koji se trenutno obnavlja. Tu je, prema predaji, sv. Franjo ozdravio opaticu benediktinki“, istaknuo je fra Stipe, te dodao, kako je ona kasnije u zahvalu za ozdravljenje dala franjevcima prostor za izgradnju samostana.

U izvornome obliku samostanska crkva je, kao i mnoge franjevačke crkve toga vremena, bila podijeljena u dva dijela – u prezbiteriju je bio drveni kor iz 14. stoljeća. Glavni oltar nije bio u obliku kakav je danas. Također, kao u mnogim franjevačkim crkvama, križ je visio iznad glavnog oltara. Kasnije je kor prebačen iza glavnog oltara te je bio raspoređen tako da su redovnici mogli moliti iz antifonara i velikih kodeksa. Oni su tamo čuvani i okretani, a kor je služio za pjevanje i slavljenje Boga“, pojasnio je fra Stipe.

Foto: Župa sv. Stošije // Crkva sv. Frane u Zadru

Korska sjedala, koja se danas nalaze iza glavnog oltara, izrezbarena su u orahovom drvu u stilu cvjetne gotike i spadaju među ljepša ostvarenja gotičkog duboreza u Hrvatskoj. Izradio ih je 1394. Ivan de Burgo za cijenu od 456 dukata, a račun za njihovu izradu sačuvan je u samostanskom arhivu. Osobito su vrijedne rubne pregrade na kojima su izrezbareni likovi sv. Franje dok prima Isusove rane i sv. Krševana na konju. Nasuprot korskih sjedala, pozadinu glavnog oltara krasi freska zadarskog slikara Franja Salgehettija Driolija iz 1861. na kojoj je prikazao smrt svoje žene pri porođaju njihovog zadnjeg djeteta.

Glavni oltar samostanske crkve iz 17. stoljeća posvećen je Gospi Karmelskoj te je jedan od najvećih glavnih oltara na području Hrvatske. S lijeve strane oltara nalazi se kip sv. Antuna, a s desne strane kip sv. Jeronima, zaštitnika Provincije. Od oltarnih slika u crkvi je posebno  vrijedna slika Palme Mlađeg (Palma il Giovane 1544. – 1628.) „Sv. Franjo u ekstazi“ koja predočuje Franju sa svecima: Bernardinom, Ljudevitom i Cecilijom. Slike ostalih bočnih oltara, izuzevši sliku oltara sv. Ante koja je rad bolonjske škole iz 17. stoljeća, djela su venecijanskog slikara Giovannija Battista Pitterija iz 18. stoljeća.

Foto: Župa sv. Stošije, Zadar // Crkva sv. Frane u Zadru

Kroz povijest, glavna djelatnost braće franjevaca bila je propovijedanje i ispovijedanje po čemu je, uz slavljenje liturgije, crkva sv. Frane poznata i danas. Naime, zadarski se vjernici svakoga dana rado okupljaju na večernju misu gdje zajedno s franjevcima mole večernju molitvu iz Časoslova, a ta zadarska crkva poznata je i po tome što se u njoj svaki dan na večernjoj misi propovijeda. Također, franjevci su većim dijelom dana dostupni za sakrament ispovijedi pa mnogi upravo ondje dolaze kako bi se pomirili s Bogom po zagovoru sv. Franje Asiškog koji je bio učitelj i primjer milosrđa. 

Povezanost prvog pape franjevca i zadarskog samostana 

Manje je poznata činjenica da je baš u tome zadarskom samostanu svoje prve franjevačke korake u 13. stoljeću napravio prvi pripadnik Reda Manje braće koji je postao papom. Girolamo Masci, koji će kasnije postati papa Nikola IV. On se kao mladić iz rodnog talijanskog gradića Lisciano zajedno s roditeljima preselio u Zadar te potom ušao u Red Manje braće. U zadarskom je samostanu živo kao gvardijan i provincijal, a prije nego što je postao papa fra Girolamo je od 1274. bio generalni ministar Reda, naslijedivši poznatog franjevačkog crkvenog učitelja sv. Bonaventuru. 

„On je živio u našem samostanu i bio je pokretač različitih inicijativa. Između ostaloga, pokrenuo je pobožnost prema Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. Prema predaji, kada je postao papa, darovao je kip Bezgrešnog začeća našoj crkvi. Kasnije je taj drveni kip prekriven srebrnim reljefom. Kipa više nema, no kruna je sačuvana u našem samostanu“, naglasio je fra Stipe. 

Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri // Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Srebrni reljef kasnije je umetnut u „palu portatile“ slike Giovannija Battista Pitterija iz 18. stoljeća koja prikazuje sve one koji su u ono vrijeme pisali o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, a među njima je i poznati franjevac Ivan Duns Škot. Naime, franjevački mariološki nauk na osobit je način slavio Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije i prije nego što je Crkva tu istinu vjere proglasila dogmom, pojasnio je fra Stipe.  

Zadarski samostan kroz povijest je bio most između uprave Reda i Crkve i pripadnika Reda na našem tlu, a o tome svjedoče brojni dokumenti pohranjeni u samostanskom arhivu. Među ostalim dokumentima, arhiv čuva oko 280 pergamena, od kojih najveći dio čine papinske bule. Fra Stipe je posebno istaknuo onu iz 1228. kojom tadašnji papa Grgur IX. javlja biskupima Istre, Dalmacije i Sklavonije da je sv. Franju proglasio svetim. Zasigurno, samostanska knjižnica jedna je od poznatijih samostanskih knjižnica na našem tlu. 

O fra Jakovu – nepoznatom zadarskom blaženiku

Zadarski franjevci ponosni su na još jednog subrata koji je u 15. stoljeću živio u njihovom samostanu, a čija slika i relikvijar krase zid samostanske crkve. Naime, početke svoga franjevačkog života u tome je samostanu započeo i jedan rođeni Zadranin. 

„Bl. Jakov Zadranin u našem je samostanu bio kuhar i postoje razne priče o njegovom životu u Zadru. Bio je brat laik i navodno je pratio provincijala na generalni kapitul u Italiju. Tamo je spletom okolnosti i ostao jer su mnogi iz Bosne pred Turcima bježali u Italiju i tamo se zadržavali. Ondje je djelovao kao prevoditelj i pomagao tim ljudima“, rekao je fra Stipe, pojasnivši da su bosanski franjevci u Italiji otvarali samostane kako bi naseljeni puk preživio. 

Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri // Slika bl. Jakova Zadranina i relikvijar

Po dolasku u Italiju, fra Jakov je živio u nekoliko samostana talijanske franjevačke provincije, a posljednje godine svoga života proveo je u Bitettu gdje je 27. travnja 1496. umro na glasu svetosti. Papa Klement XI. proglasio ga je 1700. blaženim. Kao znak bliskosti, franjevci Bitetta donijeli su 1989. u njegov rodni Zadar, kao dar zadarskom samostanu, njegovu sliku i relikvijar s prahom blaženikova tijela.

Taj je relikvijar nedavno postavljen na zid samostanske crkve uz sliku bl. Jakova. Relikvijar je, kao i slika, umjetničko djelo. „Prema predaji, kada je potpuno onemoćao u staračkoj dobi, Jakov je odbacio svoj štap. Odlučio ga je posaditi u vrt, a štap je nakon njegove smrti procvjetao. Zato je umjetnik izradio štap, a u cvijet toga štapa ugrađene su moći, tj. prah blaženikova tijela“, pojasnio je fra Stipe. 

Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri // Slika bl. Jakova Zadranina i relikvijar na zidu samostanske crkve

Pred znakovima toga hrvatskoga blaženika zadarski franjevci svakog 27. u mjesecu prije misnog blagoslova na večernjoj misi zajedno s narodom mole Molitvu na čast bl. Jakova Zadranina koju je sastavio veliki poznavatelj života i djela bl. Jakova dr. sc. fra Stanko Josip Škunca, koji svoje umirovljeničke dane provodi u tome zadarskom samostanu. 

Franjevcima je želja da zadarski vjernici upoznaju bolje toga zadarskoga blaženika, ali i da se zadarski samostan duhovno još više poveže sa Svetištem bl. Jakova u Bitettu, gdje se taj blaženik stoljećima svečano štuje. Tako je zadarski provincijal fra Tomislav Šanko ove godine zajedno s hodočasnicima iz Zadra pohodio Svetište bl. Jakova u Bitettu te s mjesnom zajednicom u četvrtak 27. travnja proslavio njegov blagdan.

Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri // Provincijal fra Tomislav Šanko sa zadarskim hodočasnicima u Bitettu

Tom su prigodom tamošnji franjevci predložili da sljedeće godine pohode Zadar s velikim relikvijarom u kojem je prst bl. Jakova, a koji franjevci Bitetta nose u svečanoj procesiji na blaženikov blagdan. Zadarski se franjevci nadaju da će to još snažnije povezati ta dva blaženikova grada, ali i da će potaknuti naše vjernike na još veće štovanje bl. Jakova Zadranina. 

Sakristija – mjesto potpisivanja Zadarskoga mira 

Sredinom 14. stoljeća u tome je zadarskom samostanu ispisan djelić  hrvatske povijesti. Naime, sakristija te crkve najpoznatija je kao mjesto gdje je 1358. potpisan ugovor između hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. i mletačkog poslanstva, po kojem su se Mlečani odrekli Dalmacije, tzv. Zadarski mir. Na taj povijesni događaj podsjeća spomen-ploča postavljena na zid sakristije prilikom slavljenja 600. obljetnice toga povijesnog događaja, istaknuo je fra Stipe. 

Foto: Fra Drago Ljevar // Spomen-ploča o 600. obljetnici Zadarskog mira

O 650. obljetnici, dodao je gvardijan, franjevci su naručili od jedne zadarske benediktinke da na pergameni prepiše dio teksta toga ugovora. „Ona se u inozemstvu školovala kako bi to uspjela izraditi. Prepisala je dio teksta ugovora na latinskom i hrvatskom jeziku prema originalnom primjerku. Njezin rad postavljen je na zid ispod spomen-ploče“, dodao je fra Stipe. 

Foto: fra Drago Ljevar // Pergamena o 650. obljetnici Zadarskog mira

Spomen na taj važan povijesni događaju obilježavaju i najmlađi, rekao je fra Stipe te dodao da Osnovna škola Zadarski otoci i Grad Zadar već više godina organiziraju obilježavanje te važne obljetnice. „Zadnjih desetak godina o obljetnici Zadarskoga mira u našoj crkvi bude održan svečani program s oko 300 osnovnoškolaca. Uz dramsko-glazbeno-literarni program, djeca formiraju svečanu povorku sa Zastavom mira po Poluotoku“, istaknuo je gvardijan.  

Slika „Gospa od milosti“ – „najteološkija“ slika na našim prostorima 

Sakristija je poznata i po masivnim ormarima izrađenim od orahovine. Rezbarski je to rad koji je započeo samostanski brat fra Ante iz Zadra s pomoćnicima fra Lukom, također iz Zadra, i o. Bonaventurom iz Silbe polovicom 15. stoljeća. Uz unikatne ormare, u sakristiji nije moguće ne primijetiti masivnu sliku „Gospa od milosti“ iz 15. stoljeća naslikanu uljem na drvu koja je stoljećima bila izložena kao oltarna slika u samostanskoj crkvi.

Foto: fra Drago Ljevar // Masivni ormari u sakristiji

„Slika se temelji na Svetom pismu, a okolo središnjeg eliptičnog motiva, koji predočuje Crkvu, nalaze se simboli četiri evanđelista. Ova slika u sebi objedinjuje mnoštvo poruka. Smatram da je ona jedna od najteološkijih slika u Hrvatskoj. Kada dođem pred ovu sliku, uvijek otkrijem nešto novo“, istaknuo je fra Stipe koji se mjesecima bavi proučavanjem njezinih posebnosti. 

„Slika prikazuje Gospu koja drži Isusa, a On drži malu kuglu. Bog Otac kruni Blaženu Djevicu s krunom od 12 zvijezda pa je ona Kraljica. Okružena je anđelima jer je ona Gospa od Anđela. U sliku je utkana većina važnih Gospinih naziva. Nadalje, anđeli drže Gospin plašt koji pokriva i one u nebeskoj i one u zemaljskoj Crkvi. Njezin plašt pokriva sve. To je alegorijski prikaz Crkve na zemlji i Crkve na nebu. U središtu donjeg dijela slike je hram s otvorenim vratima kroz koja se vidi Isus na križu s osobama koje su ga pratile. Tu je i cedar libanonski, ali i brežuljci koji su predstavljaju utvrde. Oni se mogu gledati kao rimski brežuljci, ali i kao utvrde koje su u našim krajevima u to doba bile važne“, pojasnio je fra Stipe, istaknuvši da oblik elipse označava zajedništvo zemaljske i nebeske Crkve. 

Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri // Slika “Gospa od milosti”

Slika obiluje i mnoštvom likova, a često su prikazani pripadnici Franjevačkog svjetovnog reda. „Pojedini likovi mogu se prepoznati iako se ne radi o portretima. Ipak, tako su izražajni i jasni da se gotovo može reći da je slikar za svakoga od njih znao koga slika. To se može reći čak i za lice anđela, što nije uobičajeno za druge slike. Bogatstvo detalja na slici je iznimno“, rekao je fra Stipe. 

Iako neki autori drže da je slika djelo ranorenesansnog slikara Lazzara Bastianija, fra Stipe  pretpostavlja da slikar nije bio Talijan. „Po svemu se može zaključiti da je slikar bio Hrvat trećoredac koji je sebe naslikao u liku sv. Frane uz svoga psa posavskog goniča i to odmah iza pape Nikole IV. koji je također na slici. Slikar je ukopan u habitu kao trećoredac i zato su na slici mnogi likovi trećoredci – zaštitnici Trećeg reda sv. Franje sv. Elizabeta Ugarska i sv. Ljudevit Francuski, ali i sv. Franjo, sv. Ante, sv. Jakov Markijski, sv. Dominik i drugi. Tu je, po meni, prikazan i bl. Jakov Zadranin“, istaknuo je fra Stipe te dodao kako će ubrzo javno otkriti ime hrvatskoga slikara, za kojega drži da je autor te veličanstvene slike.

Foto: Župa sv. Stošije, Zadar // Slika “Gospa od milosti” u sakristiji

„Teološki, po mome mišljenju, slikar želi poslati poruku da je sve ono u donjem dijelu slike važno – i papa, biskupi, redovnici, kraljevi i drugi zemaljski moćnici. No, ono što je gore je najvažnije – to je oltar nebeski, u kojem je Gospa, Ivan Krstitelj, sv. Jeronim, sv. Franjo, Marija Magdalena, sv. Klara i drugi“, rekao je fra Stipe, dodavši da je slika zasigurno bila nedovršena jer se sastoji od dva velika dijela, a i očito je kako prijelaz boja gornjeg i donjeg dijela nije usklađen.

Čudesan povratak ophodnog križa iz 14. stoljeća u Zadar

Upravo se iz sakristije ulazi u samostansku Riznicu gdje se u dvije prostorije čuvaju neka od najvrjednijih djela hrvatske srednjovjekovne i renesansne umjetnosti. Po ulasku u Riznicu nemoguće je ne primijetiti već spomenuti srebreni ophodni križ iz 14. stoljeća koji se nakon gotovo 50 godina vratio u Zadar. Vijest o njegovu povratku obradovala je franjevce Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, ali i zadarske vjernike te mnoge povjesničare umjetnosti koji su pokazali veliki interes za taj važan artefakt anžuvinskog razdoblja srednjovjekovne Hrvatske.

„Čekali smo ga skoro 50 godina. Križ je čudom vraćen u Zadar“, istaknuo je fra Stipe te dodao da je križ, uz druge vrijedne predmete, ukraden 1974. kada su lopovi autodizalicom razvalili rešetke na prozorima. Bio je to veliki šok za franjevce koji su tada živjeli u zadarskom samostanu. „Kasnije smo zazidali prozore i postavili dupla vrata kako bismo dodatno osigurali eksponate. Riznica danas ima suvremen sustav sigurnosne zaštite“, dodao je fra Stipe.

Foto: HKM // Ophodni križ iz 14. stoljeća u Riznici

Križ ima vrlo veliku vrijednost, a pronađen je zahvaljujući pokojnoj profesorici sa Sveučilišta u Zadru Marijani Kovačević koja je objavila stručni rad o njemu. „Slike križa bile su sačuvane na mikrofilmovima. Profesor sa Sveučilišta u Cambridgeu Donal Cooper je slučajno, jer je pročitao članak profesorice Kovačević, prepoznao križ u muzeju u La Speziji. On je odmah obavijestio naše veleposlanstvo u Londonu“, rekao je fra Stipe, dodavši da je, kada je preuzeo službu gvardijana, kontaktirao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske koje je zatim obavijestilo pravnu službu Ministara kulture i medija. Također, franjevci su cijelo vrijeme bili u kontaktu s veleposlanikom Republike Hrvatske u Rimu Jasenom Mesićem, a sve to kako bi se križ ponovno vratio u Zadar. 

„Kolekcionar, u čijem je vlasništvu bio križ, kupio ga je legalno 1975. u Londonu te nije znao da je ukraden. Njegovi sinovi i kćer darovali su križ Republici Hrvatskoj kako bi se izbjegle moguće pravne bitke. Jedna od sinova bio je u Zadru na primopredaji križa te mu je bilo jako drago što se križ vratio kući i što to našim ljudima puno znači“, dodao je fra Stipe.

Foto: HKM // Detalji ophodnog križa

Profesorica Kovačević na križu je identificirala lik kraljice Elizabete Kotromanić, supruge  Ludovika I. koji je potpisao Zadarski mir, koja je križ darovala franjevcima baš prigodom njegova potpisivanja. Kraljevska obitelj bila vezana za franjevce pa ne čudi da je Zadarski mir bio potpisan baš u sakristiji toga zadarskoga samostana, ali i da su na križu, uz zadarske svece, prikazani i oni franjevački. 

Fra Stipe je identificirao svih 20 likova koji se nalaze na križu. Oni su, istaknuo je, isti likovi koji se nalaze na čuvenoj slici „Gospa od milosti“ pa je i to potvrda da se radi o istoj umjetničkoj liniji. Križ s jedne strane ima deset minijatura u reljefu, a na njoj su na vertikalnom kraku križa predočeni: na vrhu sv. Juraj, ispod njega sv. Klara, u sredini je reljef raspetog Isusa na križu s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom. U nastavku vertikale je sv. Ljudevit, pa sv. Elizabeta, a na dnu je sv. Franjo Asiški. Na horizontalnom kraku križa (počevši s lijeva od strane promatrača) predočen je sv. Antun Padovanski, zatim sv. Nikola biskup, a iza spomenutog središta je sv. Nikola IV. papa, pa sv. Ljudevit s klečećim likom kraljice Elizabete Kotromanić.

Foto: HKM // Križ u samostanskoj Riznici

Križ s druge strane također ima deset minijatura u reljefu, a na njoj su na vertikalnom kraku križa predočeni: na vrhu sv. Ivan Krstitelj, ispod je sv. Katarina Aleksandrijska, u sredini je Čovjek boli (imago pietatis). U nastavku vertikale je sv. Lucija, ispod je sv. Marija Magdalena i na dnu je sv. Antun Pustinjak. Na horizontalnom kraku (počevši s lijeva od strane promatrača) predočen je sv. Krševan, zatim sv. Petar, a iza spomenutog središta je sv. Pavao, pa sv. Anastazija (Stošija).

Križ je, kao i prije krađe, izložen u Riznici samostana te se može razgledati radnim danom od 10 do 14 sati uz prethodnu najavu na e-mail svetifrane@europe.com ili na tel. (023) 250 468. 

Razgledajte bogatstvo samostanske Riznice 

Uz križ, u Riznici možete razgledati i druga vrijedna djela hrvatske srednjovjekovne i renesansne umjetnosti. Posebno ističemo prekrasno raspelo iz 12./13. stoljeća koje je ujedno i najznačajnije srednjovjekovno raspelo u Hrvatskoj. Posebnost je ovoga raspela što Krist nije prikazan kao patnik, nego kao proslavljeni koji širi ruke i poziva ljude k sebi.

Foto: HKM // Raspelo iz 12./13. stoljeća

„Raspelo prikazuje raspetoga Krista bez oznaka fizičke boli, koji uskrsnućem nadvladava muku podnesenu za iskupljenje čovječanstva. U ovome su razdoblju još prikazivali živa Krista na križu, a tek poslije ga se počinje prikazivati kao mrtva. Ovo su raspelo navodno stavljali na gradske zidine da bi Zadar zaštitili od križara. Na vrhu je prikazan anđeo Mihael i natpis ‘Isus Krist, kralj židovski’. S lijeve strane je prikazana Gospa, a s desne strane sv. Ivan. Ovo je raspelo vrlo vrijedno te je nekoliko puta bilo na važnim svjetskim izložbama“, istaknuo je fra Stipe.

U Riznici je izložen i prekrasan Ugljanski poliptih iz 15. stoljeća te brojni kipovi, kaleži, ciboriji, pergamene, iluminirani koralni kodeksi te druge vrijedne umjetnine. Zasigurno, po dolasku u Zadar, u Franjevačkom samostanu sv. Frane pronaći ćete mir i iskustvo Božje blizine, ali i zakoračiti u povijest te se obogatiti novih spoznajama o zadarskim i franjevačkim svecima. Sve Zadrane i Zadranke, pak, potičemo da iznova otkriju bogatstvo koje franjevci već stoljećima čuvaju u njihovome gradu. Više informacija o mogućnosti obilaska samostanske Riznice potražite na mrežnoj stranici Samostana sv. Frane.

Foto: HKM // Ugljanski poliptih iz 15. stoljeća