Blagdan sv. Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika, u narodu poznatih "bijelih fratara", prigoda je za predstavljanje dominikanskog samostana u Dubrovniku, jednoga od tri u Europi u kojima su dominikanci prisutni punih osam stotina godina. O povijesti i bogatstvu samostana govori prior Samostana sv. Dominika fr. Tomislav Kraljević.
Još u 13. stoljeću sv. Dominik utemeljio je dominikance, a fr. Tomislav otkrio je kako su se bijeli fratri zadržali na području Grada pod Srđem.
“U 2025. slavit ćemo 800 godina neprekidne dominikanske prisutnosti u Dubrovniku. Naime, tadašnja braća su putovala galijom prema Jeruzalemu i zaustavili se u Dubrovniku. Svojim vatrenim propovijedima i stilom života svidjeli su se Dubrovčanima koji su ih zamolili da ostanu. Dali su im i crkvu sv. Jakova koja i danas postoji, a obitelj Palmotić darovala im je i zemlju”, rekao je pater Tomislav.
Uz dubrovački samostan, dominikanci su neprekidno prisutni i u samostanima u Krakowu i Beču.
Širitelji evanđelja, zaštitnici kulturne baštine
Bijeli fratri, prepoznatljivi su po geslu “Veritas”, odnosno Istina, a fr. Tomislav otkrio nam je koliko je u današnjem svijetu teško naviještati istinu.
“U povijesti je uvijek bilo teško govoriti o istini i naviještati je, pa tako i danas. Svaki čovjek teži za istinom, a istina zna boljeti jer zahtijeva od čovjeka promjenu, a čovjek se ponekad ne želi promijeniti. Naviještati istinu znači naviještati Isusa Krista, što je dominikanski poziv”, kazao je fr. Tomislav.
Dominikanski samostan u Dubrovniku bogat je relikvijama svetaca, a ondje se nalazi i muzej.
Bijeli fratri u knjižnicama čuvaju najveću zbirku inkunabula u Hrvatskoj, imaju više od 200 rukopisa na pergameni, Bibliju iz 11. stoljeća, komentare na poslanicu Rimljanima sv. Tome Akvinskoga iz 13. stoljeća, a to je samo dio kulturne baštine za koju marljivo skrbe.
“U dvjema prostorijama posjetitelji muzeja mogu vidjeti slike, odnosno oltarne pale, a možemo se pohvaliti i činjenicom da u našem muzeju čuvamo najveću zbirku hrvatskih renesansnih slikara. Tu su djela Božidarevića, Hamzića, Dobričevića, a imamo i lijepu sliku Marije Magdalene koju je naslikao Tizian te zbirku nakita i relikvija. U srednjem vijeku relikvije nisu bili samo nabožni predmeti, već su imale diplomatski značaj. U dubrovačkom svijetu bile su dokaz prijateljstva, zajedništva i savezničkih odnosa”, objasnio je prior samostana Tomislav Kraljević.
Prijateljstvo koje traje vjekovima
Na kraju je fr. Tomislav otkrio i kako “bijeli fratri” slave Dan sv. Dominika.
“Tu je važno prijateljstvo dominikanaca s Redom Manje braće, još od vremena sv. Dominika i sv. Franje. Oba su ta reda prosjački redovi i u 13. stoljeću bili su novost u Crkvi koja je bila poljuljana. Donijeli su Crkvi apostolski stil života – franjevci kroz siromaštvo, a dominikanci kroz umijeće propovijedanja i naviještanja evanđelja.
Na dan sv. Dominika svečano dočekujemo malu braću franjevce, pjevamo zajednički himan i tako ulazimo u crkvu.
Običaj je da tada franjevci predvode misu i oni su, na neki način, domaćini. Na blagdan sv. Franje dominikanci dolaze kod manje braće. To je lijep običaj koji svjedoči o zajedništvu sv. Dominika i sv. Franje”, zaključio je fr. Tomislav.