Na svečanosti su bili Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija Republike Hrvatske, Jasen Mesić, veleposlanik RH u Italiji, Ricardo Lia, sin talijanskog kolekcionara Amadea Lia u čijem je privatnom vlasništvu križ bio gotovo 50 godina, legalno kupljen na aukciji u Londonu te Pierluigi Peracchini, gradonačelnik La Spezie čijem je gradskom muzeju Lia bio darovao križ.

Križ je, kao i Škrinja sv. Šime, dar kraljice Elizabete Kotromanić (1340.-1387.) čiji se lik nalazi na križu a izradio ga je majstor Franjo iz Milana, zadarski zlatar koji je izradio i škrinju sv. Šime. Kraljica Elizabeta darovala je taj križ franjevcima 1358. prigodom potpisivanja Zadarskog mira koje se bilo dogodilo u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru, zbog povezanosti kraljice Elizabete i njenog supruga, hrvatsko – ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca s franjevcima.    

Niz prigodnih govora sudionika iz različitih ustanova počeo je fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru.

„Radujemo se jer gotovo 50 godina nakon što je bio odsutan, križ je vraćen kući. Svaki križ znak je našeg spasenja. Ali ovaj križ je iznimno vrijedno umjetničko djelo. Ovo je važan trenutak za našu franjevačku zajednicu, za Zadar i za Hrvatsku“, poručio je gvardijan Nosić. Njega kao mladog franjevca i druge franjevce bila je potresla krađa križa i drugih umjetnina iz samostanskog muzeja 1974. te se bilo pričalo o mogućim organizatorima krađe.

„Ondašnja milicija, koja je, kako se govori, sve znala, očito je otkrila počinitelje, pa je i Okružni sud u Zadru u studenom 1974. vodio predmet u vezi s krađom pod nazivom: ‘Nikpalj Bruno i drugi’. Pričalo se o umiješanosti u krađu sinova nekih političara i da zato nije bilo traga ukradenim umjetninama, pa tako niti presude.“

Novo svjetlo na priču o križu dolazi po objavi stručnog članka pokojne dr. sc. Marijane Kovačević 2008. godine. Na osnovu njenog članka i spoznaja u njemu iznesenih, dr. Donald Cooper prepoznao je podrijetlo toga križa 2009. u muzeju u La Speziji.

Plod dugogodišnjeg truda

Dugogodišnji proces povratka križa koji je imao svoje faze i složenu pravnu proceduru ubrzan je osobito zadnjih osam mjeseci i „završio je na najbezbolniji način“, rekao je gvardijan Nosić.

„To možemo zahvaliti činjenici da su članovi obitelji Lia, u čijem je vlasništvu bio križ, nakon što ga je njihov otac Amadeo Lia kupio na aukciji u Londonu 1975., križ darovali Republici Hrvatskoj. Pritom je iznimno veliku ulogu odigrao Jasen Mesić, veleposlanik RH u Italiji. Još puno osoba i službi dalo je svoj doprinos u procesu povratka“ rekao je fra Stipe. Osobito je zahvalio članovima obitelji Lia, profesorima Marijani Kovačević i Donaldu Cooperu, veleposlaniku Mesiću i karabinjerima te svima koji su pomogli u povratu križa. 

Gvardijan je zahvalio ministrici kulture Koržinek i njenim suradnicima iz Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Zadru čiji su djelatnici, po primanju informacije o pronalasku križa, pripremili kompletnu dokumentaciju o njemu i sve učinili za njegov povrat. 

„Oni su svakom novom gvardijanu, kad bi preuzeo dužnost, ukazivali na potrebu aktualiziranja pitanja povrata križa. Isto je bilo i sa mnom kad sam preuzeo službu gvardijana u kolovozu 2022. godine. Odmah sam pomoću službenog elektronskog obrasca Zahtjevom za pristup informacijama od Državnog odvjetništva zatražio informaciju vodi li ono neki postupak o ukradenom križu. U tom trenutku oni nisu bili direktno uključeni, pa nisu odgovorili. Ali, učinili su nešto bolje. O mom upitu obavijestili su pravnu službu Ministarstva kulture i medija, s kojom u ovakvim slučajevima inače surađuju. Ministarstvo je vrlo brzo nakon toga dopisom Veleposlanstvu RH u Italiji još jednom pokrenulo zaostali predmet“ rekao je gvardijan Nosić. 

Također, u ime samostana, fra Stipe je u prosincu 2022. pisao veleposlaniku Jasenu Mesiću osobno, s molbom da se zauzme za povrat križa. „Veleposlanik je odmah ljubazno odgovorio da je počeo raditi na tome, što nam je dalo nadu da stvar ipak nije ‘ad acta’. Taj njegov dopis još uvijek je na našoj samostanskoj oglasnoj ploči. Da to nije bio samo učtiv odgovor, pokazuje činjenica da je križ sada u samostanu sv. Frane. Ta činjenica izaziva veliku radost franjevaca, Zadrana i cijele Hrvatske, jer ovaj zadarski nabožni predmet spada u umjetnine od nacionalne važnosti“ rekao je gvardijan Nosić.                        

Nakon te velike krađe 1974., muzej samostana sv. Frane „pretvoren je u svojevrsni bunker. Na njemu su zazidani prozori i opremljen je različitim sigurnosnim sustavima. Križ, jedan od ukradenih predmeta, vraća se u njega i bit će ponovno dostupan posjetiteljima“ rekao je gvardijan Nosić. 

Da križ pripada zadarskom samostanu sv. Frane, 2009. otkrio je dr. Donald Cooper, engleski povjesničar umjetnosti, profesor s Cambridgea koji taj križ smatra jednim od najljepših u Europi i najočuvanijih iz davnine. Dr. Cooper bio je pozvan sudjelovati na svečanosti primopredaje, što nije mogao zbog zauzetosti. No, poslao je pismo koje je pročitano tijekom svečanosti u crkvi sv. Frane. 

„Prije nekoliko tjedana saznao sam da je repatrijacija konačno dogovorena i od tada, ovdje iz Cambridgea, pratim vijesti o tome što pozornije mogu. Vrlo sam zahvalan svima u Vladi RH i srodnim kulturnim agencijama koji su radili na realizaciji povratka križa u Zadar. Pregovori su zahtijevali prilično strpljenja i upornosti, ali rezultat je zaista vrijedan. Također je vrlo lijepo vidjeti šire zanimanje koje je ova priča posljednjih dana izazvala u hrvatskim medijima“ napisao je dr. Cooper, istaknuvši da se itekako sjeća kad je prvi put ugledao križ dok je bio izložen u gradskom muzeju u La Speziji u Italiji.

„Stare fotografije nisu me pripremile za iskustvo s izvornim predmetom. Bio sam zadivljen stanjem očuvanosti, iznimnom vještinom njegove izrade i izvanrednom jasnoćom srebrnih reljefnih slika. Nadam se da ćete moći prepoznati te značajke dok dočekujete povratak križa u njegov dom, u samostan, za koji je napravljen prije više od 600 godina. 

Isto tako, nadam se da će povratak križa privući novu pozornost na izuzetnu kulturnu baštinu Zadra. Kradljivci su 1974. iskoristili činjenicu da se o bogatstvu srednjovjekovne umjetnosti grada nije znalo izvan Hrvatske. Hrvatske publikacije koje su mogle identificirati križ vjerojatno nisu bile poznate, pa čak ni dostupne stručnjacima u Londonu koji su, da su imali uvid, mogli prepoznati predmet kad je stavljen na prodaju 1975. godine. 

Nasuprot tome, kad sam 2010. posjetio zbirku Lia, ja sam već znao za križ preko znanstvenih publikacija hrvatskih kolega, posebno pokojne dr. Marijane Kovačević sa Sveučilišta u Zadru“ napisao je dr. Cooper, poručivši: „Čast mi je da se moje ime posljednjih dana veže uz povratak križa, ali ovo je i trenutak da se prepozna važan doprinos hrvatskih povjesničara umjetnosti uspješnom razrješenju priče, osobito pokojne dr. Marijane Kovačević i drugih kolega s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, koji su znatno doprinijeli kako bismo produbili razumijevanje o umjetničkoj baštini grada i približili je međunarodnoj znanstvenoj javnosti. Priča o ukradenom križu naglašava važnost akademske razmjene i prekogranične suradnje koja je danas, srećom, intenzivnija nego što je bila 1974.“ poručuje dr. Cooper. Izražava nadu da će povratak križa podići svijest o franjevačkom muzeju i očuvanju muzejske zbirke.      

Križ je za vrijeme svečanosti održavanja prigodnih govora bio postavljen na oltar u prezbiteriju crkve sv. Frane. Prije nego je gvardijan odnio križ u samostanski muzej, ministrica Koržinek i gvardijan Nosić potpisali su dokument o primopredaji.

Na svečanosti je prikladne duhovne skladbe izvela Policijska klapa sv. Mihovila. Dok je fra Stipe u bijelim rukavicama križ nosio iz prezbiterija crkve sv. Frane, kroz sakristiju, u muzej sv. Frane, klapa je pjevala pjesmu ‘Isus, najljepše ime’.   

Javnost će moći besplatno posjetiti zadarski muzej sv. Frane i razgledati križ u ponedjeljak, 7. kolovoza od 21 do 23 sata.