Lisabon je nazvao „gradom susreta” koji je ovih dana postao još globalniji. „Na neki način, postao je glavnim gradom svijeta”, primijetio je Papa.

Stoljećima su ljudi najzapadniju točku Europe – Cabo da Roca u Portugalu – smatrali krajem svijeta, kazao je, dodajući: „U nekom smislu i jest: nalazimo se na kraju svijeta jer ova zemlja graniči s oceanom koji definira kontinente. Lisabon odražava zagrljaj oceana i nosi njegov miris”. Gledajući u ocean, poručio je, „Portugalci razmišljaju o neizmjernim dosezima duše i smislu našeg života na ovom svijetu”. Kako je rekao Sveti Otac: „I ja bih, nadahnut slikom oceana, želio podijeliti neke misli s vama”.

Najprije, ocean ne povezuje samo narode i države, već zemlju i kontinente. Lisabon, kao grad na oceanu, podsjeća na važnost cjeline, da o granicama razmišljamo kao o mjestima kontakta, a ne kao točke razdvajanja.

„Danas shvaćamo da su velika pitanja s kojima se suočavamo globalna, no često nam je teško odgovoriti na njih upravo zato što je, suočen sa zajedničkim problemima, naš svijet podijeljen ili, u najmanju ruku, nedovoljno kohezivan, nesposoban za zajedničko suočavanje s onim što nam svima prijeti. Planetarna nepravda, ratovi, klimatske i migracijske krize: čini se da jure brže od naših sposobnosti, a često i naše volje da se s tim izazovima suočimo na ujedinjen način”.

No, Lisabon može predložiti drugačiji put, naglasio je Papa, podsjećajući kako je u tom gradu 2007. potpisan Ugovor o reformi Europske unije, u kojemu je afirmirano da je cilj Unije promovirati mir, njene vrijednosti i dobrobit svih njezinih naroda.

Iako prema diskutabilnoj etimologiji, naziv Europa potječe od riječi koja označava smjer zapada, poručio je nadalje Sveti Otac. „Ono što je sigurno jest da je Lisabon najzapadnija prijestolnica kontinentalne Europe i time nam govori o potrebi otvaranja sve širih putova susreta”. Istaknuo je želju da upravo Svjetski dan mladih za „Stari kontinent” bude poticaj univerzalnoj otvorenosti. „Svijet treba Europu, pravu Europu. Potrebna joj je uloga Europe kao mosta i mirotvorca u svom istočnom dijelu, na Mediteranu, u Africi i na Bliskom istoku”, naglasio je papa Franjo. Kako je rekao: „Plovimo usred oluja oceanom povijesti i osjećamo potrebu za hrabrim putovima mira”.

„S dubokom ljubavlju prema Europi, u duhu dijaloga koji odlikuje ovaj kontinent, mogli bismo je upitati: „Kamo ploviš, ako svijetu ne pokazuješ staze mira, kreativne načine za okončanje rata u Ukrajini i za mnoge druge sukobe koji uzrokuju toliko krvoprolića?” Papa je proširio tu misao, govoreći: „Zapade, kojim pravcem ploviš?” Tehnologije –koje su donijele napredak i globalizirale svijet nisu same po sebi dovoljne. Još manje suvremena oružja koja, naglasio je Sveti Otac, „ne predstavljaju ulaganje u budućnost nego iscrpljivanje njezinog autentičnog ljudskog kapitala”.

„Sanjam o Europi, srcu Zapada, koja koristi svoje goleme talente za rješavanje sukoba i paljenje svjetiljki nade; Europa sposobna oporaviti svoje mladenačko srce, gledajući na veličinu cjeline i izvan svojih neposrednih potreba; Europu koja uključuje narode i osobe, s njihovim kulturama, bez jurnjave za ideologijama i oblicima ideološke kolonizacije. A ovo će nam pomoći da se prisjetimo snova utemeljitelja Europske unije: oni su sanjali veliko!”

Papa se prisjetio i kako, paradoksalno, zaštita ljudskog života, ugrožena utilitarizmom koji život iskorištava i odbacuje, sada je postala prioritet. „Mislim na toliku nerođenu djecu i napuštene starije osobe, na veliki izazov prihvaćanja, zaštite, promicanja i integracije onih koji dolaze izdaleka i kucaju na naša vrata, te na izolaciju koju osjećaju tolike obitelji kojima je teško djecu donositi na svijet i odgajati”, poručio je. „Mislim i na mnoge razvijene zakone o eutanaziji”.

Ipak, Lisabon daje razlog za nadu. More mladih slijeva se u taj gostoljubivi grad, rekao je Papa, zahavljujući Portugalu na trudu u organizaciji susreta.

Mladi ljudi iz cijelog svijeta, koji žude za jedinstvom, mirom i bratstvom, pozivaju nas da ostvarimo njihove dobre snove, naglasio je Papa. Svjetski dan mladih predstavlja priliku za zajedničku izgradnju. Oživljava našu želju da ostvarimo nešto novo i drugačije, da se otisnemo u dubinu i zajedno zaplovimo prema budućnosti. Stoga je Sveti Otac predložio tri „gradilišta nade” na kojima možemo raditi svi zajedno: okoliš, budućnost i bratstvo.

Najprije, kada je riječ o okolišu, Papa je kazao kako ocean podsjeća na to da je ljudski život namijenjen da bude sastavni dio okoliša većeg od nas samih, koji se mora zaštititi i paziti za dobrobit budućih generacija. Nadalje, drugo je gradilište budućnost. Mladi su budućnost, naglasio je Papa. Međutim, nailaze na mnoga obeshrabrenja: nedostatak posla, vrtoglavi tempo suvremenog života, skokovi u troškovima života, poteškoće u pronalaženju stana i strah od osnivanja obitelji i rađanja djece. „U Europi i, općenito, na Zapadu, svjedočimo zabrinjavajućem padu demografske krivulje”, kazao je. Zdrava politika može mnogo postići u tom pogledu; može biti pokretačica nade. Pozvana je pokazati dalekovidnost ulaganjem u budućnost, u obitelji i djecu, te promicanjem međugeneracijskih saveza koji ne poništavaju prošlost, već stvaraju veze između mladih i starih.

Posljednje gradilište nade je bratstvo, o kojem kršćani uče od Isusa Krista. Svi smo izazvati njegovati osjećaj zajedništva, počevši od brige za one koji žive blizu, rekao je Papa, prisjetivši se primjera mladih koji potiču na rušenje zidova razdora podignute u ime različitih mišljenja i vjerovanja. „Htio bih im zahvaliti i ohrabriti ih, kao i sve one u portugalskom društvu koji pokazuju brigu za druge, kao i mjesnoj Crkvi koja tiho i nenametljivo čini toliko dobra. Braćo i sestre, osjećajmo se svi pozvani, kao braća i sestre, dati nadu svijetu u kojem živimo i ovoj veličanstvenoj zemlji”, zaključio je u svom prvom javnom obraćanju na 42. apostolskom putovanju papa Franjo.

Papino obraćanje u cijelosti možete pogledati na poveznici.