“Što nosite u duhovnom ruksaku koji nosite od kuće, što ste ponijeli na ovo putovanje? U biti, gdje idete, što radite?“, pitao je don Ivan dodavši da će promišljati o proroku Iliji, kojemu je Gospodin postavio pitanje: “Ilija, što radiš ovdje?” Kazao je da nijedno putovanje i hodočašće nije slučajno. “Svako duhovno putovanje, svaki uspon na goru mora biti osoban uspon. Mora biti uspon u kojem se ja penjem prema Gospodinu, u kojem ja stavljam svoj život pred Gospodina“, istaknuo je povjerenik za pastoral mladih.

Mnogo puta nam u životu nešto nedostaje, ali jeste li pitali Boga za to? Jeste li ga zamolili? Jeste li ušli u odnos s njim?

Upitao je mlade koji je cilj njihovoga puta potaknuvši ih da iskoriste vrijeme i u tišini razmisle zašto su došli u Lisabon. “Mnogo puta nam u životu nešto nedostaje, ali jeste li pitali Boga za to? Jeste li ga zamolili? Jeste li ušli u odnos s njim?”, kazao je i podsjetio na situaciju Izabranog naroda u vrijeme proroka Ilije, kazao je da se postavlja pitanje je li bolje živjeti poganski ili biti vjeran Bogu.

Dodao je da to pitanje zvuči slično onome što danas mladi žive. “Kao da se ono Ilijino vrijeme preslikava danas“, rekao je i podsjetio da je Ilija okupio sve Baalove svećenike i rekao im da on zna da je njegov Bog pravi Bog.

“I koji je odgovor Ilije? Ilija pobije svih 400 Baalovih svećenika, krvoločno ih pobije. Koliko se puta, da dokažemo da je naš život pravi život, da je naša vjera prava vjera, koristimo nasiljem? Zato što je moja slika Boga, slika nasilnog Boga!“, poručio je don Ivan.

Foto: Josip Konjarik

Podsjetio je da se u našim obiteljima nerijetko čuje: “Ima Boga” kazavši da se ta rečenica ne čuje u milosnim trenucima, nego kada netko strada. “Koju sliku Boga danas ja imam? Kakav je moj Bog? Zapitajte se!“, potaknuo je mlade rekavši da iz te slike proizlazi način našega djelovanja u životu. Potom je poručio mladima da u životu postoje tri stvari.

“Prva stvar je da postoje tereti koje ne uspijevamo nositi. To su stvari koje možda sami sebi stavimo u život, ali nam isto tako i naša obitelj, okolina, društvo stavljaju terete koje ne možemo nositi. Druga stvar: da postoji zlo od kojeg se ne uspijevam obraniti“, kazao je te naveo primjer korupcije u hrvatskom narodu.

Koju sliku Boga danas ja imam? Kakav je moj Bog? Zapitajte se!

“Treća stvar je da postoje nelogičnosti u životu koje ne uspijevamo shvatiti. A nelogičnosti su sve one stvari koje su nenormalne, koje ja ne uspijevam razumjeti, a nazivamo ih “svi to tako rade”, naglasio je don Ivan.

Kazao je mladima da ih ti tereti često odvlače u krivo poimanje onoga što trebaju raditi. Dodao je da su Iliju snašle sve tri stvari te da je, kad se sakrio, čuo pitanje: “Ilija, što ti ovdje radiš?”, na što je odgovorio da je umoran i da ne može više. Povjerenik je kazao da Iliji dolazi glas koji mu govori da ustane i jede jer je pred njim dugi put.

Foto: Josip Konjarik

“Ako je vaš umor duhovni, ako ste se pomalo izgubili, ako nemate odgovore na sva pitanja, ako nemate odgovore na pitanja koja vas muče, ustanite! Jedite! Koju hranu? Ne onu koja će nam otežati život. Uzmite i jedite jedinu hranu koja daje život – Euharistiju, do koje dolazim preko svete ispovijedi“, istaknuo je.

Poručio je mladima da je pred njima dug put i da Gospodin ima plan za svakoga od njih. “Gospodin u svakom od vas želi ostvariti ono da ste slika Božja, da ste na njegovu sliku stvoreni, da ste genijalni! I ako u svom životu osjećate veličinu, osjećate da trebate biti veliki, ostvarite to! To nije oholost“, kazao je don Ivan.

Gospodin u svakom od vas želi ostvariti ono da ste slika Božja, da ste na njegovu sliku stvoreni, da ste genijalni!

Na kraju je podsjetio na geslo Svjetskog dana mladih i Marijino putovanje Elizabeti rekavši da u toj procesiji Marija nosi Boga. “Mi smo svi pozvani krenuti na tu procesiju, krenuti na to hodočašće. Krenuli smo od jedne točke, vratit ćemo se toj polazišnoj stanici. Što nosite u ruksaku? Što ćete donijeti kući? Što nosite u svom srcu, koga nosite?“, upitao je mlade.

Povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije katehezu je zaključio temeljnim pitanjem o kojem su promišljali, a koje glasi: “Što radite ovdje?”