Navečer je pred svetohraništem tražio oproštenje za mnoga podijeljena odrješenja pokornicima govoreći: „Ti si bio taj koji mi je dao loš primjer!“ Posljednji je na listi, ali svakako nije na posljednjem mjestu u srcu Jorgea Maria Bergoglia. Objavljujući popis novih kardinala koji će primiti purpurni biret na konzistoriju 30. rujna ove godine, papa Franjo je zaključio izgovaranjem imena starijeg franjevca koji od umirovljenja 2007. godine živi u zvučno izoliranoj ispovjedaonici svetišta Gospe od Pompeja (NuestraSeñora de Pompeya) u Buenos Airesu: on je fra Luis Pascual Dri, kapucin, rođen u Federacionu, u argentinskoj pokrajini Entre Ríos, 17. travnja 1927., u obitelji u kojoj su se sva djeca, osim jednog, posvetila Bogu u redovničkom životu, prenosi Kapucini.hr.

Papa Franjo je nekoliko puta govorio o njemu. Prvi put 6. ožujka 2014., na susretu s rimskim župnicima. Ponovio je to nekoliko mjeseci kasnije, 11. svibnja 2014. u homiliji na misi svećeničkih ređenja. Ponovno ga je spomenuo u knjizi-intervjuu „Božje ime je milosrđe“, a zatim u veljači 2016. u propovijedi na misi u crkvi Sv. Petra s braćom kapucinima i ponovno na susretu s ispovjednicima Jubileja. U veljači 2017. Papa je rimskim župnicima dao na dar primjerak knjige „Ne bojte se opraštati“ sa životopisom o. Drija.

Ja mnogo opraštam i ponekad me obuzme sumnja, sumnja da sam previše opraštao

Kad govori o ispovijedi i primanju pokornika u ispovjedaonicu, misao pape Bergoglia uvijek hrli njemu. „Sjećam se velikog ispovjednika, oca kapucina, koji je svoju službu vršio u Buenos Airesu. Jednom me došao posjetiti, htio je razgovarati. Rekao mi je: ‘Molim te za pomoć, pred mojom je ispovjedaonicom uvijek puno ljudi, svakakvih ljudi, poniznih i manje poniznih, ali i mnogo svećenika… Ja mnogo opraštam i ponekad me obuzme sumnja, sumnja da sam previše opraštao“.

Razgovarali smo o milosrđu i pitao sam ga što je činio kad ga je obuzela ta sumnja. On mi je ovako odgovorio: „Odem u našu kapelicu, pred svetohranište i kažem Isusu: Gospodine, oprosti mi jer sam previše opraštao. Ali ti si bio taj koji mi je dao loš primjer!”.

To nikad neću zaboraviti. Kad svećenik na taj način doživljava milosrđe nad samim sobom, može ga dati i drugima”.

Prije sedam godina otišli smo ga potražiti u svetište posvećeno Djevici od Pompeja u Buenos Airesu. Pred ispovjedaonicom jako malo ljudi, bilo je prilično sparno popodne. Samo jedna ispovjedaonica otvorena, u njoj čeka fratar u kapucinskom habitu, među bijelim pločama za zvučnu izolaciju poput onih u starom radijskom studiju. Bio je to on. Rekao nam je zašto ga Papa tako često citira. „Sve u svemu, ja sam, ne kažem skrupulozan, nego recimo malo zabrinut u ispovijedima. Kad je on bio kardinal ovdje u Buenos Airesu, imao sam veliko povjerenje u njega, išao sam razgovarati s njim i jednom sam mu sve to povjerio. Rekao mi je: ‘Opraštaj, opraštaj, treba opraštati‘. A ja: dà, opraštam, ali onda me obuzme neki nemir i zato poslije odem do Isusa i kažem mu da me je On naučio, da mi je On dao loš primjer, zato što je On sve opraštao, nikad nikoga nije odbio. Očito je da su te riječi pogodile Bergoglia, urezale su mu se u pamćenje.

On zna da ja puno ispovijedam, mnoge sate, ujutro i navečer. I više puta je savjetovao nekim svećenicima da, kad imaju neki problem, dođu razgovarati sa mnom, a ja sam ih poslušao i sada smo veliki prijatelji, s nekima od njih koji dolaze često razgovaram, i u duhovnom, pastoralnom smislu su jako dobro. Moram jako zahvaliti Papi na ovom povjerenju koje mi je ukazao, jer ja to ne zaslužujem. Ja nisam čovjek, svećenik, fratar koji je studirao, nemam doktorat, nemam ništa. Ali život me puno toga naučio, život je ostavio traga na meni, a budući da sam rođen jako siromašan, čini mi se da uvijek moram imati riječ milosrđa, pomoći, blizine za svakog onog koji dođe ovdje. Nitko ne smije otići s mišlju da nije shvaćen, da je prezren ili odbačen“.

Franjevac koji svako jutro i svako poslijepodne provodi u ispovjedaonici, nastavljajući „dok svijeće ne izgore“, nije imao poseban savjet za svoje „kolege“ ispovjednike: „Ono što Papa govori. Ja ne mogu ništa drugo reći, zato što to osjećam, zato što to živim. Milosrđe, razumijevanje, uložiti sav život u slušanje, kako bismo shvatili, stavili se u tuđu kožu, razumjeli što se događa. Ne smijemo biti, počevši od mene, dužnosnici koji samo nešto rade i to je dovoljno: ‘Dà, udijelio sam mu oprost i na tome sve završava‘. Sasvim suprotno.

Mislim da trebamo imati određenu blizinu, posebnu ljubaznost, zato što ponekad ima ljudi koji ne znaju baš dobro što je ispovijed. ‘Ne boj se, ne brini‘. Ispovijed… jedino što je potrebno jest želja da budemo bolji, ništa drugo. Ne trebaš razbijati glavu s kim, ni koliko puta, na ovo ili ono. Sve te stvari su beskorisne. Čini mi se da udaljavaju čovjeka od Boga. I moram postupiti tako da se ljudi približe Bogu, Isusu”.

Čini mi se da udaljavaju čovjeka od Boga. I moram postupiti tako da se ljudi približe Bogu, Isusu

Fratar koji će sada biti odjeven u purpur pokornicima je pak uvijek savjetovao: “Ne bojte se. Uvijek im pokažem ovu sliku, ovu sliku koja predstavlja zagrljaj Oca sa izgubljenim Sinom. Jer me pitaju: ‘Ali hoće li mi Bog oprostiti?‘. Bog te grli, Bog te ljubi, Bog kroči s tobom, Bog je došao opraštati, a ne kažnjavati, došao je da bude s nama, napustio je nebo da bude s nama. Kako onda da se bojimo! Čini mi se to gotovo apsurdom, neznanjem, pogrešnom predodžbom o našem Bogu Ocu“.

Pater Dri podsjeća na lik patera Leopolda Mandića koji je imao isti odnos prema ljudima u ispovjedaonici. “Dà, dà, poznajem ga jako dobro. Čitao sam njegov životopis i od njega sam mnogo naučio – povjerio nam je argentinski fratar – učio sam i od Padra Pija: bio sam s njim 1960. I iz svega toga sam mnogo naučio. Bio sam s Padrom Piom, išao kod njega na ispovijed, bio sam u istom samostanu 1960. Sveti Leopold i sveti Pio naučili su me toliko toga, toliko lijepih stvari o milosrđu, ljubavi, miru, spokoju, blizini. Iako je Padre Pio bio tako jak, tako odlučan kad je trebao slušati i opraštati, on je bio Isus”.

Životopis

KARDINAL Preč. o. Luis Pascual Dri, OFMCap., ispovjednik u svetištu Gospe od Pompeja, Buenos Aires Rođen je u Federaciónu, pokrajina Entre Ríos (Argentina) 17. travnja 1927., u obitelji u kojoj su se sva djeca osim jednoga posvetila Bogu u redovničkom životu. Od malih je nogu radio u polju, brinuo se za životinje i sadio kukuruz i lucernu. Pohađao je seosku školu u tom kraju.

U kapucinsko sjemenište stupio je u siječnju 1938. sa svega 11 godina i ondje završio osnovnu i srednju školu. Ušao je u novicijat u gradskoj četvrti Montevidea Nuevo París, u Urugvaju. Kapucinski habit obukao je 21. veljače 1945. Godine 1949. položio je svečane zavjete. Dana 29. ožujka 1952. zaređen je za svećenika u katedrali u Montevideu. Bio je ravnatelj Sjemeništa San Francisco de Carrasco 1953. Godine 1955. bio je ravnatelj Franjevačkog sjemeništa Villa Gdor, Galvez, Argentina. Godine 1959. bio je učitelj novaka u Sjemeništu San Francisco de Carrasco.

Godine 1961. bio je na stručnom usavršavanju u Europi kao odgojitelj novaka. Godine 1962. započeo je svoje poslanje kao odgojitelj na Colegio y Liceo Secco Illa de Uruguay. Na toj službi ostaje do 1974. Nakon toga je bio župnik u Empalmeu i Coloniji Nicolich. Godine 1976. bio je učitelj novaka u gradu Minasu u Urugvaju. Početkom 1983. dodijeljen je Župi San Enrique de Villa Gdor, u Galvezu. Godine 1987. imenovan je župnikom Župe Svete Marije de la Ayuda u El Cerro de Montevideu. Početkom 2000. godine premješten je za župnika u svetište Gospe od Pompeja (Nuestra Señora de Pompeya) u Buenos Airesu, gdje je proveo tri godine. Zatim je imenovan župnikom u Mar del Plati. God 2007. vratio se u svetište Nuestra Señora de Pompeya.

Danas, u dobi od 96 godina, nastavlja služiti Gospodinu iz ispovjedaonice u kojoj svakodnevno provodi sate podjeljujući sakrament pomirenja.