Među mnoštvom prisutnih na 5. hrvatskom Mladifestu u Sisku susrela sam i našeg hrvatskog branitelja Josipa Gavranovića. Josip Gavranović je umirovljeni natporučnik, član 2. gardijske brigade Gromova dvanaest godina od 1991. do 2012. godine.

Josip Gavranović posvjedočio nam je kako trenutno radi na sezonski posao na moru, ali se vrlo rado je došao u Sisak na Mladifest. “Ponosan sam što sam tu. Iako sam prešao preko 350km u jednom smjeru kako bih bio ovdje i odmah po završetku križnog puta vraćam se natrag, nije mi žao. Došao sam na poziv mog velikog prijatelja Vlade Sučeca, voditelja Marijne legije u Petrinji. U ožujku sam mu rekao da ću doći bez obzira što sam na sezoni na moru. Ponosan sam što sam tu. Volio bih ostati ovdje sva tri dana, ali ne mogu”, rekao je.

Prisjećajući se ratnih godina i svega što je prošao naš sugovornik Josip Gavranović osvrnuo se i na značenje krunice i molitve općenito u tim ratnim danima. “Kada je započeo Domovinski rat odmah sam se uključio u obranu Domovine. Otišao sam u 2. gardijsku brigadu Gromovi. Godine 1992. završili smo na Dubrovačkom bojištu. Prije smog odlaska u Dubrovnik dobili smo od naših dušobrižnika krunice. Župnici iz obližnjih župa podijelili su nam krunice koje smo mi stavili oko vrata. Uspio sam uvjeriti mnoge ljude koji nisu bili vjernici niti imali veze s Crkvom da stave krunicu oko vrata. I većina vojnika ih je stavila”, prisjetio se.

Uspio sam uvjeriti mnoge ljude koji nisu bili vjernici niti imali veze s Crkvom da stave krunicu oko vrata.

Hrvatski branitelj Josip Gavranović kazao je da su odmah prvi dana imali veliku oslobodilačku akciju u kojoj je, nažalost, bilo puno ranjenih i poginulih pripadnika. “Kada sam izvlačio jednog teško ranjenog vojnika, pod teškom paljbom na leđima sam ga nosio sam. Doveo sam ga do saniteta i hvala Bogu život mu je spašen. Osjetio sam tada da nema moje krunice oko vrata. Odmah sam shvatio da mi je puknula i negdje ispala. Najradije bih se odmah vratio nazad istim putem, ali nisam mogao ostaviti sve te svoje ranjene prijatelje. Bilo je nemoguće i zbog teške paljbe izići van i tražiti krunicu. Iduće jutro u samu zoru, prije početka napada, odšuljao sam se sam bez znanja zapovjednika te puzajući istim putem našao sam svoju krunicu. Našao sam ju pokidanu, spojio sam ju i stavio oko vrata”, istaknuo je ponosno Josip Gavranović.

Iduće jutro u samu zoru, prije početka napada, odšuljao sam se sam bez znanja zapovjednika te puzajući istim putem našao sam svoju krunicu.

Kazao je kako su tih dana oslobodili ogromno područje. I nakon toga su dobili nekoliko dana slobodnog vremena za odmor. Gavranović se prisjetio kako mu je tih dana u posjet došao Marijan Skomerža, petrinjski svećenik. “Volio me je kao rođenog brata. Kad me je tada ugledao rekao mi je: ′Moj Gavro kada vidim tebe s krunicom oko vrata u ovoj hrvatskoj uniformi znam da nikada, nikada, ovaj Domovinski rat Hrvatska izgubiti neće‘. To mi je dalo još veću nadu i vjeru da možemo samo s dragim Bogom i vjerom uspjeti”, rekao je.

Među svim odličjima i priznanjima, a imam ih dosta jer sam bio dvanaest godina pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi, krunicu čuvam kao najveći i najvažniji eksponator.

“Tu krunicu sam nosio na sebi do kraja rata. Među svim odličjima i priznanjima, a imam ih dosta jer sam bio dvanaest godina pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi, krunicu čuvam kao najveći i najvažniji eksponator. Ona mi je značila sve. To ću i večeras na križnom putu pokušati približiti mladima kako bi znali koliki je značaj krunice”, zaključio je.