„Kada biste mogli birati s kime biste išli na večeru, koga biste odabrali?“ – pitanje koje je postavljeno roditeljima i njihovoj djeci. Isto pitanje, a različiti odgovori. Koji? Pogledajte u dolje priloženom videu:

https://www.facebook.com/skolovanje.hr/videos/1675479872690155/

„Kad od šume ne vidiš drvo“

Ništa novo nije za reći da u današnje vrijeme nemamo vremena na pretek. Vremena na bacanje. Okupirani smo, zatrpani, pod stresom, ne vladamo sobom ni vremenom. Ako to ne uspijemo promijeniti, jednog dana će za stolom neka „slavna“ osoba večerati s našom djecom umjesto nas.

Tko sam ja, koji je smisao moga života – neka su od pitanja koja smo si svi trebali postaviti i na njih dati odgovor.

Ja sam JA, osoba, neponovljiva jedinka, ljubljeno dijete Božje, toliko dragocjeno u Njegovim očima da je za mene umro. Ali JA nisam stvoren da budem sam. Biće sam odnosa. Biće koje je potrebno drugoga i posve Drugoga.

U tom odnosu s Drugim i drugima, pozvani smo na svetost. Nema puta u nebo bez bližnjega. A tko je tvoj bližnji?

Zasigurno je tvoj prvi odgovor obitelj. Mama, tata, dijete… i tako redom sve šire i šire. Zaustavimo se onda na obitelji.

„Kako je danas teško biti roditelj!“ – odzvanja u mojim ušima misao jedne mudre starice. Istu rečenicu mogla je reći prije pedeset godina, a istu rečenicu može reći i danas. Zašto? I onda su roditelji radili i danas rade. Djeca su bila željna pažnje i ljubavi i onda i danas. Teško je dati sve od sebe da bismo bili uspješni na poslu i uspješni doma u obitelji, u svojoj glavnoj ulozi kao roditelja. Djeca trebaju roditelje jer od njih najviše uče. Od njih uče primjerom, djelima, postojanošću, a najmanje riječima, uputama, molbama, zabranama… Ali ako ne mogu učiti od roditelja, znanje i odgoj dat će im drugi.

Djeca uče gledajući, upijajući kao spužve, traže uzore, traže primjere koje će kopirati, traže „idole“ koje će slijediti.

Da je vašem djetetu postavljeno pitanje s kime bi najradije otišlo na večeru, bi li ono odgovorilo roditelji, mama ili tata? Ili bi to bio neki glumac, pjevač, neka slavna osoba?

Nedavno na jednom predavanju čuh mnogo zapanjujućih informacija o odnosu roditelja i djece, točnije riječ je bila o očinstvu: “Djeca uče od očeva. Dolaze očevima s velikim pitanjima: tko sam ja, tko je Bog, jesam li voljen, koja je svrha moga života?”

Sad si ponovno postavljam pitanje- tko sam ja? Jesam li u mogućnosti dati odgovore na ova pitanja? Hoću li biti dostojan svom djetetu govoriti o Bogu? Hoće li ono preko slike ovozemaljskog oca dobiti sliku Nebeskoga? O, kolike li odgovornosti! Imam li za to vremena?

Je li nedostatak vremena glavni krivac težine roditeljstva?

Ako znaš tko si, znaš smisao svog života, želiš postati svet i želiš u nebo, onda je vrijeme, ako već nisi, početi graditi kraljevstvo Božje sada i ovdje. S Isusom Kristom kraljevstvo Božje je već došlo, ali ne još. Dok se ono ne ostvari u punini, imamo još puno posla pred sobom.

Dakle, pozvan si na svetost i pozvan si raditi u vinogradu Gospodnjem. Od tebe se ne očekuju velike stvari, one nedostižne i nemoguće. Kreni od bližnjih, od obitelji. Kraljevstvo Božje gradiš u obitelji i na poslu. Važno je i jedno i drugo. Moraš biti gospodar svoga vremena, mudro rasporediti vrijeme i biti produktivan i na poslu i u obitelji.

Danas je teško biti roditelj, složit ćeš se. Ali nije nemoguće. To je i svojevrsni križ, ali slatki križ. Biti roditelj je i poziv i poslanje, blagoslov i obaveza. Ti to možeš. Ti to trebaš. Jednog dana, kada te dijete iznenada pozove na večeru, bit će to zato što si u njegovom životu bio slavna osoba. Osoba koja ga je naučila tko je, koji je smisao života i tko je Bog.

Ako misliš da tvoje dijete ne bi izišlo s tobom na večeru, ne brini, imaš vremena za popraviti stvari. Imaš priliku za promjenu već danas -ove korizme, ovoga Uskrsa. Neka se dogodi promjena u tvom srcu i u tvojoj obitelji. Uskrs je najradosniji kršćanski blagdan koji se slavi vrlo svečano i tu u krugu najmilijih. Neka tvoja obitelj pamti trenutke zajedništva.

Daj sve od sebe kako bi ispunio svoju zadaću i svoj konačni cilj. Nemoj se pozivati na nedostatak vremena. Nemoj da od šume ne vidiš drvo, tj. od hrpe obaveza i nebitnih stvari ne vidiš svoju obitelj, svoje dijete.