'Duhovski događaj je trajnost u Crkvi i ta trajnost je prisutna kroz sve vjekove i generacije. Bez Duha Božjega euharistija bi bila spomen prošlosti, a ne spomen-čin Kristove prisutnosti. Svi sakramenti bi bili obični obredi bez stvarnog susreta s Kristom. Živeći u zajedništvu s Duhom Svetim naša Crkva postaje sinodalna, misionarska i đakonska', poručio je mons. Barišić uvodeći u svečano misno slavlje.
U splitskoj konkatedralnoj crkvi sv. Petra, na Duhovski ponedjeljak i blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve, 29. svibnja, održan je molitveni susret crkvenih pokreta i zajednica Splitsko-makarske nadbiskupije. Nakon što je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić nazočnima zaželio dobrodošlicu, prigodnu meditaciju o Duhu Svetom održao je prof. dr. sc. don Mladen Parlov.
“Prvi događaj Duha Svetoga u Crkvi je navještaj Božje riječi. On je i autor te Riječi jer su po Njegovom nadahnuću sveti pisci napisali poruku spasenja. Osim toga, On je i tumač te Riječi jer čini da ta Riječ odzvanja u našim srcima. Uz to, događaj Duha su i sakramenti. Dakle, po Božjoj riječi i sakramentima Duh Sveti oživljuje Crkvu”, kazao je don Mladen. Istaknuo je i kako zadaća Duha Svetoga nije očitovanje spektakularnih darova u životu pojedinca, dodavši da je “Duh prisutan u redovitom kršćanskom životu” te da je Njegova zadaća da nas “suobličuje Isusu Kristu”. Naglasivši da je Duh Sveti snaga našega življenja, don Mladen je poručio i “da je ta snaga često u znaku križa bez kojega nema kršćanskog života”.
Ako osoba zanemari svoj egoizam i stavi se u službu svoje zajednice i obitelji, možemo garantirati da je u životu takve osobe prisutan Duh Sveti
“Uz to, neporecivi znak djelovanja Duha Svetoga u životu pojedinca su djela ljubavi. Ako osoba zanemari svoj egoizam i stavi se u službu svoje zajednice i obitelji, možemo garantirati da je u životu takve osobe prisutan Duh Sveti”, nastavio je. Don Mladen je kazao i da je u životu crkvenih zajednica te pokreta Duh Sveti prisutan ako su iste otvorene i uključive. Nakon prigodne meditacije uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić. U koncelebraciji su bili: apostolski upravitelj Splitsko-makarske, nadbiskupije mons. Želimir Puljić, generalni vikar don Franjo-Frankopan Velić, don Mladen Parlov, don Ivan Lovrić, don Marijan Šitum, don Ante Delić i don Ante Žderić, a đakonirao je tajnik apostolskog upravitelja don Renato Pudar.
“Duhovski događaj je trajnost u Crkvi i ta trajnost je prisutna kroz sve vjekove i generacije. Bez Duha Božjega euharistija bi bila spomen prošlosti, a ne spomen-čin Kristove prisutnosti. Svi sakramenti bi bili obični obredi bez stvarnog susreta s Kristom. Živeći u zajedništvu s Duhom Svetim naša Crkva postaje sinodalna, misionarska i đakonska”, poručio je mons. Barišić uvodeći u svečano misno slavlje.
Prigodnu homiliju izrekao je apostolski upravitelj mons. Želimir Puljić. “Marija koja je rodila Isusa, na otajstven način rađa i Crkvu, te postaje Majkom Crkve. Stoga, kršćani s veseljem slave svetkovine nebeske Majke. Ovogodišnji blagdan Marije Majke Crkve pada krajem svibnja koji je posvećen ‘blagoslovljenoj ženi među ženama’. Prikladno je, naime, proljetno doba, kada se čitava priroda budi na novi život, posvetiti roditeljici Života, koju je pobožna hodočasnička duša na Trškom Vrhu nazvala ‘Početkom boljega svijeta”, kazao je, između ostalog, mons. Puljić u uvodnom dijelu homilije.
Poručivši da Marija moli za potrebe Crkve te „da se nju štuje i doživljava kao mati koja njeguje, pazi i štiti”, apostolski upravitelj je dodao: “Mi se kao narod ubrajamo među one koji najviše štuju Mariju. Poznato je također da su se od prvih dana primanja kršćanstva natjecali i naši vladari i duhovni pastiri pa s vjernim pukom podizali nebeskoj Majci i Kraljici veličanstvene katedrale, crkve, svetišta, kapele i oltare. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, molit ćemo za naše obitelji da bi bile dostojne svoga roditeljskog poziva. Molit ćemo Mariju da bdije i čuva naše mlade od svih opasnosti. Neka nam ona ‘umnoži vjeru, utvrdi ufanje i usavrši ljubav’, kako bi se molitva ponovno uselila u naše domove. Jer, prepoznatljivi znak našeg narodnog i kršćanskog identiteta jest i ono geslo: ‘Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi!'”.
Govoreći u nastavku homilije o “Crkvi kojoj s radošću pripadamo”, mons. Puljić je naglasio kako je ona od početka svjesna svoga poslanja koje je u službi Kraljevstva Božjega. “Po svojoj službi Crkva je u svijetu prisutna kao kraljevstvo koje se ostvaruje u ljubavi i bratskom služenju (diakonija), kao kraljevstvo koje se živi u bratstvu i zajedništvu (koinonija), kao kraljevstvo koje se propovijeda u osloboditeljskom i znakovitom navještaju evanđelja (kerigma) i kao kraljevstvo koje se slavi svečanim liturgijskim obredima (liturgija)”, konstatirao je, ustvrdivši da su u svijetu svađa i rivalstva kršćani pozvani propovijedati i živjeti ‘utopiju bratstva i mira, slobode i razumijevanja, iskrene ljubavi, poštivanja i prava svakog čovjeka'”.
Sekularizam je prožeo civilno društvo, običaje, ljudski život i zakone. I dok se stoljećima zakonodavstvo usklađivalo s moralnim zakonima, a Dekalog bio orijentacijska točka, danas su moral i zakonodavstvo u neskladu
“Sekularizam je prožeo civilno društvo, običaje, ljudski život i zakone. I dok se stoljećima zakonodavstvo usklađivalo s moralnim zakonima, a Dekalog bio orijentacijska točka, danas su moral i zakonodavstvo u neskladu. To bi mogao biti najopasniji vid sekularizma. Ne znamo kako će se dalje razvijati i kud će nas odvesti ‘sekularizacija ovozemnog kraljevstva’. Raduje nas, međutim, činjenica da se ipak u sredini tog sekulariziranog svijeta promiču vrjednote Božjeg kraljevstva: vrednote ljubavi, žrtve, svetosti, mira, pravde i zajedništva.
Crkva tako djelotvorno pokazuje kako je ona čuvarica otajstava koje je Bog objavio u Isus Kristu. Ona spomenutom četverostrukom službom (diakonija, koinonija, liturgija i kerigma) nastavlja Kristovo posvetiteljsko djelo u svijetu. I koliko god svijet ponekad izgledao hladan, mračan, bezbožan i za nebo nezainteresiran, on ipak nije bez svjetla. Nije nam nepoznato kako se zbog isključivosti sekularizma vjernici razložno ‘pribojavaju dogmatske i moralne pomutnje’. Tko će ukazati ljudima na hijerarhiju vrjednota u općem neredu, konfuziji i relativizmu?! Tko drugi, ako ne oni koji svojim uvjerenjem i sakramentalnim životom i opredjeljenjem ‘dodiruju izvore jasnoće i svetosti’. Nije nepoznato da su u povijesti osvjedočeni kršćani i Bogu posvećene osobe odigrale važnu ulogu putokaza u tamnim vremenima. Očekivati je kako će i u ovom povijesnom kairosu našeg naroda, Crkve i Europe, Duh Božji zapuhati i ‘zgrabiti’ pojedince, kako bi i u ovom izazovnom vremenu ‘ludovanja i previranja’ mogli stati uz program Isusovog govora na Gori i opstati pred silnim stupicama i zavođenjima modernog svijeta”, zaključio je mons. Puljić.
Na kraju mise, don Ivan Lovrić je uime Župe sv. Petra apostola zahvalio nadbiskupu u miru mons. Barišiću na predvođenju slavlja, apostolskom upravitelju mons. Puljiću na izrečenoj homiliji, članovima molitvenih zajednica i pokreta na dolasku te pastoralnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljku Anti Ančiću na organizaciji ovoga susreta. Susret su glazbeno animirali zbor “Mihovil” i Mješoviti župni zbor konkatedrale sv. Petra. Prisutni su bili članovi Neokatekumenskog puta, Obnove u Duhu, Molitvene inicijative „40 dana za život“, zajednice “Molitva i riječ”, pokreta “Marijina legija”, udruge “Isus je put”, udruge “Mame za mame” te ostalih crkvenih pokreta i zajednica. Susret je završen prigodnim druženjem.