Svatko od nas svakodnevno treba zahvaljivati na daru majčinstva jer je ono razlog zašto smo na ovoj zemlji. Najprije trebamo biti zahvalni Bogu jer bez njega ne bi postojao dar života, ali i svim majkama koje su nas nosile ispod svojega srca devet mjeseci. Samim time što je majčinstvo Božji dar duhovna terapeutkinja Anita Dučkić Sertić smatra da je ono privilegija.

Žena je stvorena da bude nositeljica života.

“Ako ćemo gledati u najširem sociološkom konceptu privilegijom je nekome nešto darovano. Dragi Bog ženi daje privilegij da može biti majka, biološka ili duhovna. Žena je stvorena da bude nositeljica života. Majčinstvo je Božji dar i ako nismo ostvarene kao biološke majke možemo biti majke u duhovnom smislu. Samim time što smo se rodile kao žene imamo dar biti majka. S duhovnog aspekta sve majke su jednako vrijedne, bez obzira na broj djece.”

Iako je dar majčinstvo podrazumijeva veliku odgovornost. Majka je sukreatorica novog života i odgovorna je za budućnost svojega djeteta.

Majka je ta koja prati dijete, koja ga savjetuje i koja mu je oslonac u teškim trenucima.

“Samo majčinstvo uvijek uključuje odgovornost jer je majka sukreator života koji joj je od Boga povjeren. Majka ima odgovornost i prema društvu u kojem smjeru će odgajati svoje dijete. Prvi susret sa djetetom ima upravo majka jer je začeto u njoj te je ona nositeljica prve komunikacije s djetetom. Majčinska privrženost osjeća se još od trudnoće zato majka od trenutka začeća ima veliku odgovornost”, rekla je Dučkić Sertić.

U današnjem društvu česta je pojava postporođajne depresije kao izazova s kojim se žene nose nakon poroda. Psihoterapeutkinja smatra da je glavni razlog tomu društvo koje mladim majkama nameće nedostižne ciljeve.

Žena treba svoje misli uvijek usmjeravati na višu vjernost, a to je da se dijete rodi živo i zdravo.

“Imamo kriva očekivanja od života nakon poroda. Gledamo tuđe, naizgled savršene živote i pitamo se što nije u redu s nama da se osjećamo anksiozno ili depresivno. Stanje koje se kod žena javlja nakon poroda nije klinička slika depresije već niz okolnosti koje su se odgađale nakon poroda i dovele do tog stanja. Često se kao žene bojimo poroda jer nam se to nameće kao neizdrživo, bolno i teško iskustvo umjesto da to prihvatimo kao nešto sasvim prirodno. Isto tako ako prihvatimo da se u prvim trenucima majčinstva možda nećemo snaći i da je to normalno situacija će nam biti lakša.”

Na iskustvo rađanja djeteta odnosno porod, žena se nikada ne može do kraja pripremiti jer je to nešto nepoznato, a kao čovjek ima strah od nepoznatog.

Samo majčinstvo uvijek uključuje odgovornost jer je majka sukreator života koji joj je od Boga povjeren.

“Mi se nikad ne možemo potpuno na nešto pripremiti ako nam je to nepoznato jer kao ljudi imamo strah od nepoznatog. U takvim trenucima žena treba svoje misli uvijek usmjeravati na višu vrijednost, a to je da se dijete rodi živo i zdravo. Tada majka ne treba gledati toliko na sebe već najviše na dijete koje nosi, ali isto tako važno je da u tim trenucima majke imaju podršku svojih najbližih”, rekla je doktorica.

Najveću odgovornost svaka majka ima u odgoju svoga djeteta. Kroz djetetov razvoj i djetinjstvo majka treba biti topla i sigurna luka, ali i autoritet.

Mama treba biti topla i blaga, ali i dovoljno stroga da može razlučiti emocije od ponašanja.

“Roditelji trebaju biti autoritet svojoj djeci, ali autoritet ne znači da se nekoga treba bojati već je to izraz poštovanja. Mama ne može biti prijateljica i ne smije biti prijateljica djetetu jer djeca imaju svoje vršnjake da im budu prijatelji. Majka je ta koja prati dijete, koja ga savjetuje i koja mu je oslonac u teškim trenucima. Mama treba biti topla i blaga, ali i dovoljno stroga da može razlučiti emocije od ponašanja.”

“Kao društvo počeli smo previše naglašavati prava djece, ali zaboravljamo da ta prava ne idu bez odgovornosti. Roditelji često imaju potrebu svoju djecu dizati u nebesa i projicirati svoje ideje i snove na djecu. Kao društvo ne smijemo dopustiti da od djece radimo razmažena derišta koja ne poštuju autoritet. Nemojmo dopustiti da ne vrednota vlada društvom”, zaključila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić.