Katica Knezović diplomirala je 1986. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a 1995. godine i teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Filozofiju je magistrirala 2000. godine na Fakultetu Družbe Isusove (današnji Fakultet filozofije i religijskih znanosti), a doktorirala 2007. godine na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Od 2011. godine na Katedri za filozofiju i sociologiju Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predaje bioetiku, etiku i filozofiju odgoja.

Počeci HKR-a

U razgovoru za HKR otkrila je kako se “našla” na HKR-u: “Godine 1994., na jednoj skupštini Hrvatskoga društva katoličkih novinara, na kojoj je bio i tadašnji zagrebački pomoćni biskup Marko Culej, tadašnji predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije, razgovaralo se o Radiju koji su hrvatski biskupi službeno osnovali nekoliko dana ranije. Trebalo je krenuti najprije od prostora, potom naći ljude, tehniku i sve drugo. Ja sam već 20. ožujka 1995. uspostavila radni odnos, ali već od siječnja smo osmišljavali program u Sjemeništu na Šalati gdje nam je bio dodijeljen prostor.

Za studio i prostor HKR-a namijenjene su bivše operacijske dvorane, a jednu bivšu bolesničku sobu pretvorili smo u ured iz kojeg su se vodili građevinski radovi.

Paralelno s tim, tražili smo novinare i voditelje, organizirali novinarske tečajeve unutar HDKN-a i postavili prve konture programa, što je bio i uvjet za dobivanje frekvencije. Dakle, morali smo osigurati materijalne uvjete rada, programske smjernice i proći sav propisani pravni postupak. Na temelju programa koji smo sastavili, napisali smo i programsku shemu, sinopsise emisija i odlučili koja smo sve područja planirali zahvatiti. Uvijek nam je važna bila vjerska dimenzija, bez obzira na to što smo imali i sportski program i program kulture i dječji program… Sve smo zamislili kao zasebne cjeline, ali uvijek smo htjeli naglasiti važnost vjerske i duhovne dimenzije.

Neposredna priprava za emitiranje

Vrlo brzo imenovana sam za glavnu urednicu Vjerskog programa, a potom su pojedini programi dobivali svoje glavne urednike i urednike pojedinih emisija. Trebalo je osposobiti ljude za rad na radiju. To znači da je trebalo školovati glasove, izvježbati dikciju, zbog čega su nam dolazili stručnjaci koji su vježbali s nama.

Na nekoliko se područja istovremeno pripravljao teren da, prije dobivanja frekvencije, kupimo barem početnu opremu i uredimo prostor kako bismo mogli snimati emisije i emitirati program uživo.

Desetak dana prije 17. svibnja 1997. godine počeli smo emitirati samo glazbu, 24 sata dnevno, kako bi se tih dana iskušala sva tehnika i otklonili svi eventualni nedostaci. A Radio je s pravim programom krenuo obraćanjem i blagoslovom kardinala Kuharića točno u podne 17. svibnja iste godine.

Želje za budućnost HKR-a

Evanđelje uvijek funkcionira na način iskre koja zapali druge. Zato se nadam da će i Hrvatski katolički radio, zahvaljujući pomalo i nama s početaka, ali i svima vama koji ste sada uključeni u njega, nastaviti širiti iskru dobrote. Tako bi se, na neki način, održala živom vatra koju je Isus zapalio u svojoj Crkvi prije 2000 godina. To je moja želja za sve sadašnje djelatnike, jer sam sigurna da biste drugdje dobili veću plaću ili čast, a možda bi vam bilo čak i lakše raditi, jer ne bi toliko posla bilo za jednu osobu.

Međutim, na HKR-u je uvijek sve funkcioniralo kao u obitelji, jedni drugima smo uvijek pomagali, a sigurna sam da pomažete i danas. Voljela bih da u tome ustrajete, znajući da sve što radite ima rezultate koji se ponekad ne vide.

“Vi ste, jednostavno, u ulozi sijača, a sijač ne dočeka žetvu svaki put – ili je uopće ne dočeka. Zato nećete svaki put dobiti potvrdu da je sjeme palo na plodno tlo, ali vam – svima – želim da idete s uvjerenjem da to što radite napravite najbolje što možete i da date sve od sebe, a Duhu Božjem potom prepustite da On izvede što treba izvesti”, poručila je dobitnica zahvalnice za doprinos i razvoj Hrvatskoga katoličkog radija dr. sc. Katica Knezović.