Duh modernog doba pokušava usaditi u naša srca strašnu laž – “Bog nas ne voli i mi smo mu potpuno neprihvatljivi”. Ova laž je poput sjene nad ljudskim srcima. Novo i tek rođeno dijete traži majčino lice puno ljubavi i nježni dodir. Dakle, što će biti s djetetom ostavljenim samim, netaknutim i nikad utješenim u svom plaču? Odrasta duhovno deformirano, s teškim mislima i slomljenim srcem.

Kad nas naši grijesi optužuju, a ta stara laž bi nas bacila u pakao, mi se strmoglavce bacimo u otvorene Kristove rane.

Naravno, rekao sam na početku da je to laž. Ali to je laž koja nam je došla u samu zoru našeg postojanja. Zmija je šapnula našoj prvoj majci da ti Bog ne želi dobro. Naši praroditelji povjerovali su u laž i djelovali prema njoj do razornih posljedica. Nije ih deformirala laž, već njezino prihvaćanje. Kada pristanemo na neistinu, ona nas na neki način počinje oblikovati, piše Catholic Stand.

Ali ljubav – prava ljubav! – to je jedina moć koja je dovoljno čvrsta da uništi ovu užasnu laž i učini je nemoćnom.

A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. (Mudrost 11,23- 24).

Ako nas naši mnogi grijesi optužuju, ako nam govore da nismo vrijedni Božje ljubavi, da zaslužujemo niti odbačeni i zaboravljeni!—ako koristimo govor o našim ljudskim nesavršenostima da potkrijepimo laž da nikada ne bismo mogli biti voljeni i prihvaćeni tako mi Boga – onda ovdje u Svetom pismu imamo veću moć s kojom se možemo boriti:

U mučnoj bijedi naših grijeha, suočavamo se s istinom gotovo previše divnom da bismo je mogli podnijeti… Bog je milosrdan. Ali što je milosrđe? Što je to meni? Kako milosrđe funkcionira u mom životu? Ovako: Kad nas naši grijesi optužuju, a ta stara laž bi nas bacila u pakao, mi se strmoglavce bacimo u otvorene Kristove rane.

Bog, koji uvijek prvi djeluje, besplatno nam daje svoju ljubav. Ali to se mora prihvatiti i vjerovati Mu.

Prihvatiti laž znači odbaciti Spasitelja. Jer u Njegovom pogledu punom ljubavi s križa, mijenjamo se ako to dopustimo. Naši grijesi i naša nedostojnost – više nas ne definiraju. Jer Krist je došao da nas spasi; budući da postojimo, Bog nas ljubi: “Jer ti ljubiš sve što postoji.”

Kako bi nešto moglo opstati, osim ako Ti to ne želiš? (Mudrost 11,25).

Ljubav je najmoćnije “oružje” našeg vremena. Može pobijediti svakog neprijatelja i pobijediti svaki strah, jer “savršena ljubav izgoni strah” (1. Ivanova 4,18). Svijet kojem nedostaje svijesti o Božjoj ljubavi je sebičan i pun sukoba – to je mjesto gdje mnoge laži o tome tko smo mi napreduju. Ali možemo se zapitati zašto Bog ne riješi ovaj problem povećanom ljubavlju. On je napravio prvi korak. Prvo načelo ljubavi je da ona mora biti slobodna. Besplatno dano i besplatno primljeno. Bog, koji uvijek prvi djeluje, besplatno nam daje svoju ljubav. Ali to se mora prihvatiti i vjerovati Mu.

U tome je ljubav, ne da smo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao svoga Sina da okaja naše grijehe (1. Ivanova 4,10).

Sjetimo se da je Isus rekao: “Tko je vidio mene, vidio je Oca…riječi koje vam govorim ne govorim sam od sebe. Otac koji prebiva u meni čini svoja djela.” Isus se predao za nas kao čin ljubavi da nas spasi od opasnog puta odbacivanja našeg mjesta nositelja Božje slike. Time je Isus u potpunosti pokazao Očevu ljubav.

Uzvraćamo Bogu ljubav tako što mu dajemo cijeli svoj život. “Radi sa mnom što hoćeš!”

Postati svjestan Očeve ljubavi prema nama smrtonosni je udarac laži da nismo voljeni. Sada smo uvjereni da smo samim svojim postojanjem voljeni. Jer nas je Bog zamislio i stvorio. U Sinu imamo savršeni primjer ljubavi – Isusa, koji predaje svoj život za nas.

Tako znamo i vjerujemo u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog ostaje u njemu (1. Ivanova 4,16).

Posljednji korak je, naravno, pokloniti svoje srce. Srce tako puno Božje ljubavi može je proizvesti samo više. Uzvraćamo Bogu ljubav tako što mu dajemo cijeli svoj život. “Radi sa mnom što hoćeš!”. Stoga, dopustimo ovoj ljubavi da prodre u živote svih oko nas. Zaista, mi “ljubimo jer On nas prvi uzljubi!”