Molitva u starosti

Gospodine, Bože moj, evo starim. Nauči me, molim Te, kako treba starjeti i kako treba ostarjeti. Prosvijetli mi pamet, kako bih mogao vidjeti da moji svećenici i suradnici ne čine meni ništa krivo, ako mi govore da nešto ne mogu i kada me odvraćaju od nauma koje sam naučio raditi, a snage popuštaju.

Daj mi razumijeti stanje, kada me ne pitaju za mišljenje i kada odlučuju bez dogovora sa mnom.

Oslobodi me, Gospodine od pretjerane umišljenosti i pomisli da sam nezamjenjiv; udjeli mi spoznaju kako ljudi znaju raditi i bez savjeta iz moga životnoga iskustva.

Bože moj, udijeli mi milost da u ovome postupnome odvajanju od prolaznosti, od prolaznih vrednota, od zemaljskih vidljivih vrednota vidim ono neprolazno, vječno, da vidim nepromjenjivi zakon života.

Daj mi Gospodine, da u svemu tome vidim Tvoju Božansku volju, Tvoju Očinsku ruku, koja me vodila i koja me prati sada.

Daj mi Gospodine, veliku milost da i u starosti svojoj budem koristan svetoj Crkvi kojoj sam se sav posvetio, svojoj nadbiskupiji za koju sam spreman i život dati, svojoj grudi Bosni i Hercegovini, svome hrvatskome narodu i cijelome čovječanstvu.

Molim te Gospodine, obdari me darom molitve, snagom trpljenja, vedrim raspoloženjem, plemenitom i lijepom riječju.

Daj mi milost da ne prezirem i ne zapostavljam pothvate današnjega naraštaja koji su formirani na drukčijim pogledima i stavovima.

Ulij mi dovoljno poniznosti kako me ne bi zaboljelo i kako mi ne bi smetalo, kada budu mijenjali ono u što sam ulagao svoju ljubav i žrtvu. Posebno mi ulij poniznosti kada budu čak prezirali te žrtve i nastojanja, jer se neće moći uživjeti u vrijeme tih ostvarenja.

Neka moje povlačenje „s bojnoga polja“ bude neprimjetno, poput mirnoga zalaska sunca. Neka i iza toga zalaska ostaje trag topline i svjetla za buduće naraštaje.

Kao što sam Gospodine izgarao iz ljubavi u služenju; molim Te neka se taj plamen ljubavi ne ugasi kada se moje oči zatvore i kada zakoračim u zagrljaj Tvoje vječne svjetlosti.