Prije 45 godina, na Veliki petak, 24. ožujka 1978., sada sv. Majka Terezija u pratnji sluge Božjega oca Ante Gabrića posjetila je Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu.

U spomen-knjigu upisali su ovo:

Ljubimo jedan drugoga kao što je Isus ljubio nas – da po toj ljubavi postanemo sveti – kao što je naš Nebeski Otac svet. Molite za nas i naše siromahe. (M. Tereza)

Isuse, sve za Tebe i duše! Daj mi snage do križa! Uz blagoslov dragoj župi sv. Josipa i uz preporuke u molitve. (O. Ante Gabrić)

Djelić govora sv. Majke Terezije:

Vidite, mi ne znamo što je glad. Mi ne znamo što su bolovi gladi, ali ja sam vidjela malu djecu kako umiru jer nemaju samo jednu šalicu mlijeka. Ja sam vidjela majke kako trpe strašne boli jer im djeca u rukama umiru od gladi. Nemojte zaboraviti! Ma ne zahtijevam novca. Ja hoću da vi date od sebe žrtvu. Da žrtvujete nešto što biste mogli uzeti za sebe. Jednog dana došla je jedna bogata gospođa, pa kaže da bi joj najteže bilo odreći se bogatih sarija: „Moj sari je 1000 rupija. Ja hoću raditi s vama, ali zapamtite, ja jako volim skupocjene sarije.“

Ona je počela sa sarijem, pa sam i ja morala početi sa sarijem. „Vidite“, rekla sam joj jer svaki mjesec kupuje novi sari, „vi kupite sari od 800 rupija, a 200 rupija dajte našim siromasima! Onda svaki mjesec po 100 rupija manje, manje, manje, dok dođete do 100 rupija mjesečno za sari.“ Ona je tako i učinila i došla mi reći da sada kupuje sari od 100 rupija. Rekla mi je da joj je najveća žrtva bila kad je učinila prvu žrtvu u životu, to jest kad je kupila sari od 800 rupija, a 200 rupija dala siromahu. Kaže: „Ja sam sad došla da vam se zahvalim da ste mi dali nešto u mojem životu jer moj je život sada sasvim drugačiji. Sad ja zaista znam što je radost.“

Kad damo nešto od sebe kako bismo pomogli drugome, to nas nikada neće osiromašiti.

Zaboravljamo da samo dobro koje učinimo, ostaje nama za vječnost. Kad damo nešto od sebe kako bismo pomogli drugome, to nas nikada neće osiromašiti. Ono što će nas uvijek opljačkati je naš strah da nećemo imati dovoljno ako budemo dio nečega svojega darovali drugome. Međutim, ovaj dan je dar kojeg možemo ispuniti dobrotom prema drugima i sve što danas napravimo, u vječnosti ćemo uživati. 24. ožujka u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta obilježava se Dan svjedoka vjere. Na taj dan 1980., za vrijeme slavljenja sv. mise ubijen je salvadorski nadbiskup Sv. Oscar Romero. Nadbiskup Romero ubijen je jer je odlučno stao u obranu obespravljenih, siromašnih i progonjenih, te pozvao i svoje svećenike da isto učine. Nekoliko dana prije svoje smrti nadbiskup je izjavio: „Da, ubit će mene, ali neće ubiti istinu.“ Na kraju građanske godine medijska služba Zbora za evangelizaciju naroda, Agencija „Fides“, objavljuje popis pastoralnih djelatnika koji su
izgubili život na nasilan način tijekom posljednjih 12 mjeseci. Prema dostupnim podatcima, u 2022. godini ubijeno je 18 misionara, a od toga 12 svećenika, jedan redovnik, tri redovnice, jedan sjemeništarac i jedan laik. Najviše ih je ubijeno u Africi (devet) , Latinska Amerika (osam), Azija (jedan).

Misionari i misionarke svoj život nesebično posvećuju služenju drugima. Prisjetimo se misionara Crkve u Hrvata koji su izgubili život poradi Krista: fra Vjeko Ćurić – ubijen 31. siječnja 1998. ispred crkve u Kigaliju, glavnom gradu Ruande. s. Lukrecija Mamić – ubijena 27. studenoga 2011. na vratima samostana sestara Službenica milosrđa, u mjestu Kiremba, u Burundiju. s. Clare Agano Kahambu, članica školskih sestara franjevki Krista Kralja provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita – ubijena 29. studenog 2016. u mjestu Bukavu, DR Kongo.

Neka nam život naših misionara bude poticaj da se nikada ne umorimo činiti dobro i svjedočiti radosnu vijest. Molimo za naše misionare i misionarke, neka ih vodi i obasjava Kristovo svjetlo. Podržimo ih duhovno i materijalno! Težinu svakodnevice u misijskim zemljama ne možemo ni zamisliti jer puno toga uzimamo zdravo za gotovo i nismo svjesni koliko smo sretni što možemo uvečer slobodno i bez straha prošetati ulicom, otići k liječniku kad nas što boli, priuštiti si topli obrok ili zalijevati cvijeće na balkonu (pitkom) vodom iz slavine. Misionari i misionarke su iz blagostanja zapadnog svijeta došli u surovu oskudicu i često su jedina pomoć i skrb tisućama siromašnih, gladnih, žednih i bolesnih.

Možete li zamisliti koliko blagoslova će to biti bude li svatko od nas darovao novčić, molitvu i osmijeh Bogu, svaki dan?

Korizma je vrijeme koje donosi novu šansu i nadu da ćemo postati bolji čovjek. Jeste li se uključili u misijsku korizmenu akciju MOLITVA, NOVČIĆ I OSMIJEH SVAKI DAN? Možete li zamisliti koliko blagoslova će to biti bude li svatko od nas darovao novčić, molitvu i osmijeh Bogu, svaki dan? Jer sve što činimo, činimo Bogu. Svaki novi darovani dan, prilika je da se približimo Bogu. Sutra još nije stiglo i ne znamo hoće li nam biti darovano, zato nemojmo odgađati činiti dobro.

Ustrajte u odluci darivanja MOLITVE, NOVČIĆA I OSMIJEHA za misije, SVAKI DAN! Prikupljene novčiće možete uplatiti prema podacima kako slijedi: IBAN: HR6323600001101542876; Svrha: MOJA KORIZMA; SWIFT: ZABAHR2X.

Posjetite stranicu www.misije.hr i pratite aktivnosti Nacionalnoga misijskog ureda na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR i www.instagram.com/misije.hr. Za sve dodatne informacije slobodno se javite Nacionalnomu misijskom uredu u Zagrebu na telefon: 01/ 56 35 055 ili e-adresu: missio.croatia@misije.hr