Treba li na kraju Očenaša u misi ili u križnom putu izostaviti “Amen”?

Meni je “Amen”, što znači “Tako neka bude”, uvijek kraj cjeline. To pak znači da u Očenašu pod misom ne bi trebalo reći “Amen”, iako se često i govori, pogotovo nakon riječi “Po Kristu Gospodinu našemu”. Međutim, križni put je pobožnost, pa ako kažete “Amen”, neće biti grijeh, ali treba vidjeti kako zajednica moli. Kad molim osobno, uvijek završim s Amen. Ali Oče naš u misi je uvod u pričest koja se nastavlja. I Misal kaže da se nakon Oče naša u misnome slavlju ne kaže “Amen”, jer postoji nastavak “izbavi nas, molimo te, Gospodine, od svih zala”…

Ako mi se u korizmi nije teško odreći hrane, čega se odreći u ponašanju…?

Kad na početku korizme u župi objavim da je post na Pepelnicu i Veliki petak, onda kažem i da nije post i nemrs ako se jede riblje specijalitete, u kojima se uživa. Bit posta je u odricanju nečega u čemu uživam, što volim. Onome tko ne voli ribu, dajte dva kilograma ribe i njemu će to biti post i pokora. Ali druge stvari su još važnije, primjerice posjet i razgovor sa susjedom, da primijetimo nekog starca ili staricu koji često i ne trebaju ništa drugo osim ljudske blizine, da ih jednostavno i blago pitamo kako su. Lijepo bi bilo kad bismo bili spremni ponuditi svoje uho, čak se ne mora dati nikakav savjet.

Ljudi se danas nemaju kome izreći, i puno je načina u kojima sami možemo otkriti gdje bismo mogli ove korizme biti drugačiji. To je ljepota naše duhovnosti.

Rijetko njegujemo vještinu naše komunikacije pa se često pretvori u kritiziranje, vrijeđanje, omalovažavanje i laganje. Puno više grijeha ide kroz usta van nego unutra, i ove korizme tu stvarno treba napraviti veliko čišćenje.

Udovica živi nevjenčano s osobom meni nepoznatog statusa, a udovica je liturgijski čitač. Čini li i tko grijeh?

Nikada ne znamo zbog kojeg razloga je netko upao u neku situaciju. Postoje situacije u kojima je pojedinac jednostavno – ostavljen. Ima takvih brakova u kojima sve daješ od sebe, a jednostavno si ostavljen. Herojstvo je ostati samohrana majka i ne sklopiti civilni brak. Ti ljudi su već jako kažnjeni samim time što ne mogu primiti sakrament, a vjernici su. Vjerujte mi, suze im teku. Danas je svaki četvrti par u takvoj situaciji. Papa je rekao to, i mi govorimo, ti ljudi su itekako dobrodošli u crkvu i oni moraju naći svoje mjesto u crkvi, pa i u toj situaciji.

S druge strane, imamo i one koji nemaju nikakvih zapreka – a ne žele primiti sakrament i ne žele ići na ispovijed.

Posljednja rečenica u pitanju je bila: “Tko od njih čini grijeh u takvom statusu?” Pa mi koji ih osuđujemo bez argumenata. To ne znači da ih podržavamo u tome, ali to je realno stanje i mi živimo u realnoj situaciji. Ne treba živjeti u nebesima, nego vidjeti što se može spasiti. Svakako nemojte odustajati, iako ne možete na sakramente. Činite dobra djela, dajte sve od sebe kao vjernici. Dajte sve od sebe i da ne dođe do takve situacije, ali ako si već u situaciji da nemaš izbora, dajte maksimum od sebe i, ja se nadam, da ćemo se naći kod Isusa.

Što se tiče liturgijskih čitača, to je služba za koju je dobro da je osoba na dobrom glasu. Međutim, to svakako nije bezgrešna osoba i čitanje u misi nije sakramentalni čin, tako da me zapravo najviše rastužuje prozivanje druge osobe, iako sam slušatelj tvrdi da ne zna spomenutog muškarca.