Kako bi naše uspinjanje ove korizme bilo što plodonosnije, donosimo prikaz učenja Crkve o ovom dijelu liturgijske godine počevši od vremena Drugog vatikanskog sabora, piše vlč. Tomislav Hačko.

Liturgijska godina

Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji “Sacrosanctum Concilium “uči da u godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gospodinova.

Slaveći tako uvijek iznova otajstva otkupljenja, ona otvara vjernicima bogatstva krjeposti i zasluga svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vrijeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja.

U tom vidu vrijeme korizme posebno je i jako vrijeme u liturgijskoj godini tijekom kojega se vjernici pripremaju na svetkovanje najveće svetkovine „dobrohotne Majke Crkve“, a to je svetkovina Uskrsa.

Vrijeme korizme

Razmišljajući o vremenu korizme, iako često puta misli odlaze na pokoru, pobožnost Križnog puta, muku, odricanje, post i nemrs, učenje Drugog vatikanskog sabora podcrtava dvostruki značaj korizme: spomen na (vlastito) krštenje i na pokoru.

Spomen na vlastito krštenje

Konstitucija o svetoj liturgiji u br. 109 vjernike podsjeća da i u liturgiji i u liturgijskoj katehezi treba još jače osvijetliti dvostruki značaj korizmenoga vremena; vjernike, koji u to vrijeme gorljivije slušaju Božju riječ i posvećuju se molitvi, ono pripravlja na slavlje vazmenoga otajstva, prije svega po spomenu na krst, odnosno pripravom za krštenje te pokorom.

Neka obilatije dođu do izražaja krsni elementi svojstveni korizmenoj liturgiji; ako je prikladno, neka se opet uspostave neki iz prijašnje predaje.

Govor o pokori

“S obzirom na katehezu, neka se u srca vjernikà, uz društvene posljedice grijeha, ulije snažan osjećaj za narav vlastitu pokori koja čini mrskim grijeh kao uvredu Boga; neka se ne ostavlja po strani udio Crkve u pokorničkom činu i neka se s velikom pomnjom nastoji oko molitve za grješnike”, piše u broju 109. Konstitucije o liturgiji.

Neka svakako bude svetinjom vazmeni post na Veliki petak muke i smrti Gospodnje

Nastavljajući govor o pokori, u br. 110 ista Konstitucija navodi: “Pokora korizmenoga vremena neka ne bude samo unutrašnja i pojedinačna nego također vanjska i društvena. Pokorničku praksu valja njegovati prema mogućnostima našega doba i raznih krajeva, kao i prema prilikama vjernikà (…). Neka svakako bude svetinjom vazmeni post na Veliki petak muke i smrti Gospodnje; ako je prikladno, neka se on protegne i na Veliku subotu da se tako uzdignuta i otvorena srca prispije k radosti vazmene nedjelje.”

Opća načela o liturgijskoj godini i Opći rimski kalendar

Najvažnije činjenice o vremenu korizme nalazimo u “Općim načelima o liturgijskoj godini” i “Općem rimskom kalendaru” gdje se ističe da je vrijeme korizme određeno za pripravu na slavljenje Vazma: bogoslužje korizme pripravlja uistinu i oglašenike, po različitim stupnjevima kršćanske inicijacije, i vjernike, po slavljenju spomena vlastitog krštenja i po vršenju pokore, na slavljenje vazmenog otajstva.

Također je važno znati da Vrijeme korizme traje od Pepelnice do isključivo mise Gospodnje večere, a od početka korizme do Vazmenog bdijenja ne govori se Aleluja.

U srijedu na početku korizme, kada se svuda obdržava post, posipa se pepeo, a nedjelje ovog vremena nazivaj u se I., II., III., IV. i V. nedjelja korizme. Šesta nedjelja, kojom započinje Veliki tjedan zove se „Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje“.