Isus je rekao da će mu Savao, odnosno sveti Pavao poslužiti kao „oruđe“ u rukama, „oruđe“ po kojem će se on proslaviti među poganima. Kršćani zapravo i jesu najljepše „oruđe“ u Isusovim rukama. Isus je i mnoge prije mene i tebe upotrijebio da bi se proslavio u ovom grešničkom svijetu; dotaknuo je okorjela srca uronjena u more grijeha, zabluda ili krivovjerja i vratio ih na put spasenja. Isus je svoje „oruđe“ – kršćane stoljećima poticao na djela ljubavi i milosrđa. To je naročito vidljivo za vrijeme ratova i prirodnih katastrofa kad vjernici iskazuju sućut prema stradalima. Ljudi su oduvijek rado odvajali od malih plaća ili mirovina i solidarizirali se s braćom i sestrama u potrebi. Dok oružje zvecka i krici nevinih odjekuju, postoji „oruđe“ ljubavi koje neće zaustaviti ratove, iskorijeniti glad ili prirodne katastrofe, ali će barem donekle ublažiti vapaje gladnih i ranjenih.

Možda je meni Isus potreban da se ja proslavim u ovom svijetu, a ne da se Isus proslavi kroz mene?! Oprosti mi, Isuse, ako je tako!

Često se pitam, Isuse, jesam li ja „oruđe“ u tvojim rukama?! Jesam li ja potpuno predao svoj život Bogu da čini sa mnom što želi?! Ili je pak situacija obratna?! Možda ja Isusa doživljavam i koristim kao svoje „oruđe“?! Možda je meni Isus potreban da se ja proslavim u ovom svijetu, a ne da se Isus proslavi kroz mene?! Oprosti mi, Isuse, ako je tako! Oprosti mi ako još nisam postao tvoje „oruđe“! Ali još te danas molim: učini što god želiš od mene! Doista, Isuse, želim biti „oruđe“ u tvojim rukama…

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 19 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.