Kako ustrajati u korizmenim odlukama?

Teško je radosno ustrajati. Katkada se znamo precijeniti u svojim željama. Kada osjetim, recimo u ispovijedi, da osoba ne ide na misu, a ima volju, nikad joj neću reći da mora donijeti odluku i svake nedjelje ići na misu. Potaknut ću je da dođe sljedeću nedjelju bez obveze u glavi da će sad cijeli život morati ići na misu. Reći ću „ajde probaj još jednom, ajde probaj još jednu nedjelju”.
To je nalik na ono kad odlučiš da nećeš jesti meso pa te stalno nešto vuče prema hladnjaku. Reci sebi „danas ću probati ne jesti meso”. Ne mora biti korizma, može to biti dobra vježba mimo korizme.

Odredite si tjedan do dva, vjerujte mi, puno drže izdržimo kad nemamo neki rok koji moramo ispuniti. Kad ti je rok pstavljen, Đavao dođe pa te pokušava sputati. Ovako dan po dan. To je kao s dijetama – kako dani prolaze, manje hrane uzimaš, a to se primijeti na vagi. Onda si ponosan na samoga sebe. Jednostavno autosugestijom zavaravati sebe. U konačnici kad čovjek uspije, to je takva sreća. Jest da je post vjerski moment, ali ako ne možeš, probaj si onda malo pomoći i moli Gospodina da ti da snage. Vjerujem da će više od pola vas, koji niste uspjeli na taj način, uz Božju pomoć i nakanu uspjeti. Ako uzmeš uz post i nakanu za voljenu osobu, brda ćeš lomiti. Dobro je jedno s drugim kombinirati.

Može li se s drugima podijeliti pokora koja se dodijelila u ispovijedi?

Kažu da je najbolje ne komentirati ništa.

Ako kažeš da si dobila moliti krunicu godinu dana, onda si samu sebe izdala da si velika grešnica. Svećenici često zaborave da su bili na ispovijedi. Kad bih se pokušao uvući u duše, recimo kad su velike ispovijedi, u tih 70-80 ispovijedi uvijek imaš barem pet koje te zdrmaju kao čovjeka, kad bih njih premetao, psihički bih puknuo. Gospodin se pobrinuo za to. Ne zadržavamo se na ispovijedi. Ispovijedaš, ali te ispovijedi kao da nije ni bilo. To je dobro.

Sjećam se da je jednu moju susjedu iz djetinjstva, stariju od mene tri godine, svećenik pitao taksativno, je li bilo bludnih radnja – rekla je svima, kako je on to nju mogao pitati, otkud mu pravo.
Znam zašto to pitamo. Tu bi sad mlade pozvao ako slušaju, kad se dođe do šeste Božje zapovijedi, nemoj ju preskočiti jer izaziva nelagodu. Nemjerljivo više griješiš time ako si Boga psovao, nego što si bludno sagriješio. Seksualnost je dar od Boga. Da nema seksualnosti, svijet bi stao. Treba se boriti i kanalizirati to i ne zaboraviti da je ona na šestom mjestu.

Pitalo me jedno dijete kako se ispovjediti ako ti je neugodno nešto reći? Ne smije ti bit neugodno, imajte povjerenja. Koliko ja znam i koliko sam čuo i čitao, još se nije čulo da je ispovjedna tajna pukla, a bilo je svećenika koji su prestali biti svećenici, koji su psihički skrahirali, zastranili, otišli su na drugu stranu, ali još se nije čulo da je ispovjedna tajna bila probijena. Što znači da sam Gospodin sjedi nad ispovjednom tajnom.

Zna biti jako teško kad je pobačaj u pitanju. Svećenik je tad psiholog. Ukoliko primijetim zadršku kod osobe koja nije bila 15 godina na ispovijedi, tad upitam, jeste li imali nekakav abortus, i tu počnu suze. Ona je po to došla, nitko do tog trenutka to nije otključao. Svećenik nije u situaciji da će nekoga osuđivati, svećenik je u situaciji u kojoj tješi. Pretpostavlja se ako te to toliko muči i boli, da nećeš za tim više posegnuti. Zato ja govorim, ljudi traže ozakonjenje, možeš ti ozakoniti, ali te savjest proganja. Jednostavno to ti je „kazna”, svećenik je taj koji gasi požar. Zabranjujem ti vraćanje na taj grijeh. Ako se vraćaš to znači da ne vjeruješ u Božje milosrđe, zabrljala si, ali je Gospodin to prebrisao. Redovito se tad osjeti neko smirenje.