Postoji opća pretpostavka toliko raširena – da je za kvalitetan i trajan brak potrebno najprije završiti fakultet, započeti uspješnu karijeru, a zatim tražiti partnera s istim kvalifikacijama.

Unatoč lakoći razvoda, brak se još uvijek doživljava kao karakterističan po vjernosti i trajnosti. Kao posljedica toga, još jedna ideja koja je postala naširoko dijeljena i promicana prije nego što se upustite u tako konačnu obvezu je dati vezi prvo “probnu vožnju” – razdoblje suživota – kako biste vidjeli kako biti zajedno unutar istih zidova funkcionira kada morate obaviti kupnju ili obavljati kućanske poslove, radne obveze s kojima morate upravljati, a možda već i dijete koje morate odgajati, piše Aleteia.

Višestruki izbor je najgori izbor

Voljno ili nevoljno, ovaj popularni pristup braku posudili smo iz potrošačkog načina razmišljanja: prije potvrde kupnje moram testirati ispunjavaju li proizvod ili usluga moja očekivanja. No sociološka istraživanja pokazuju da to nije najbolji pristup kada je brak u pitanju.

Više partnera znači manje obaveza

Psihologinja Galena Rhoades, koja proučava odnose mladih odraslih, tvrdi da:

Općenito mislimo da je bolje imati više iskustva (…). Ali ono što nalazimo za odnose je upravo suprotno. Imati više iskustva bilo je povezano s kasnijim manje sretnim brakom. Na primjer, otkrili smo da su ljudi koji su prije bili u braku, ljudi koji su prije živjeli s dečkom ili djevojkom i koji su imali više seksualnih partnera prije braka, kasnije povezani s lošijom kvalitetom braka.

Ona navodi različite moguće razloge za to. Na primjer, stalno uspoređivanje s alternativama – i iskustvo s prekidom u prethodnim vezama – može oslabiti predanost.

Wilcox i Stone: Stari model je najučinkovitiji

Profesor sociologije i direktor Nacionalnog bračnog projekta (Sveučilište u Virginiji) W. Bradford Wilcox, zajedno s demografom Lymanom Stoneom, također je istraživanjem pokazao koliko je učinkovitiji tzv. tradicionalni i toliko omalovažavani model.

Dan McLaughlin citira Wilcoxa u National Reviewu:

Mnoge mlade odrasle osobe danas vjeruju da je zajednički život temelj uspješnog braka, što je jedan od razloga zašto više od 70% onih koji se danas vjenčaju žive zajedno prije braka. Ali konvencionalna mudrost ovdje je pogrešna: Amerikanci koji žive zajedno prije braka imaju manje šanse da budu sretni u braku i imaju veću vjerojatnost da će prekinuti. Prema našem istraživanju, parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici imali su 15% veću vjerojatnost da će se razvesti od onih koji nisu. Studija Stanforda citirala je druga istraživanja koja pokazuju da je veza između suživota i razvoda posebno jaka za žene koje su živjele s nekim osim s budućim mužem.

Uvriježeno je mišljenje među “sekularnim” mladim ljudima da je mnogo prikladnije vjenčati se oko 30. godine ako želite imati manji rizik od razvoda. Ipak, rizik od razvoda uvelike je smanjen za njihove kolege koji prakticiraju svoju vjeru (ne samo kršćanstvo), a koji umjesto toga obično stupaju u brak u svojim 20-ima, svakako prije 30-ih. Wilcox kaže:

Uvriježeno mišljenje kaže da je provođenje dvadesetih godina fokusirajući se na obrazovanje, posao i zabavu, a zatim vjenčanje oko tridesete najbolji način da maksimalno povećate izglede za stvaranje snažnog i stabilnog obiteljskog života. Ali istraživanje govori drugačiju priču, barem za religiozne parove. Čini se da čuvanje zajedničkog života za brak i davanje svetog značaja vašoj vezi maksimizira izglede da budete stabilni i sretni u braku.

Foto: Dario Zürchauer

Istina, vjerski brak koji se živi isključivo iz usklađenosti s društvenim normama, bez svijesti o idealu koji utjelovljuje, također je bio oblik ugnjetavanja u prošlosti. Svedena na obavezni običaj, na neodgovornu konvenciju, bila je u opasnosti da se svede na licemjernu pojavu vjernosti.

Stvar istine o čovječanstvu

Ali sada smo iza revolucije 60-ih. Odbacivanje konvencije više ne treba biti argument; više nema obveze, osobito za mlade žene, da se udaju pod bolom da će trpjeti sramotu doživotne usidjelice ili da žure s udajom jer su zatrudnjele. Dinamika odnosa, bračni život i autentičnije osobne potrebe sada se mogu ponovno pojaviti bez toliko predrasuda.

Vjernost je potreba koju otkrivamo u sebi, unatoč slabostima i neuspjesima. Ekskluzivnost i potpuna predanost u jednoj vezi ono je što najviše odgovara našim temeljnim željama da budemo bezuvjetno voljeni, poznati i prihvaćeni. Nema to veze s Disneyevim bajkama nego s time kako smo stvoreni i kakav stil života najviše odgovara našoj prirodi, koja je tako složena i zahtjevna.