Zasigurno ga svi pamtimo po ulozi Chandlera u hit seriji Prijatelji kao sarkastičnu i šarmantnu osobu uvijek spremnu za dobar provod. Možda nam se u seriji to činilo simpatičnim, Matthew Perry je iza kamere živio tešku borbu s ovisnošću, prenosi portal Dailycitizen. 

Matthew Perrs svjedoči kako je počeo piti već s četrnaest godina. U svom intervju za Nightline rekao je: “Do svoje osmanaeste godine pio sam svaki dan”. Postavlja se pitanje što ga je dovelo do takvog stanja. Zasigurno je svemu tome pridonijelo i njegovo teško djetinjstvo. Roditelji su mu razveli prije njegovog prvog rođendana. Odrastao je u Ottawi, a također je boravio u Montrealu i Torontu. Tek što je stigao u Los Angeles, Perry je dobio male uloge i prilično stabilne uloge u raznim televizijskim emisijama, a uloga Chandlera  u “Prijateljima” učinila ga je bogatim i slavnim. Možemo reći da mu je ta uloga pomogla u napredovanju u svijetu glume.

Unatoč tome nikada se nije odmaknuo od svojih ovisnosti, tu i tamo bi pokušavao prestati, ali sve je bilo bezuspješno. Godinama je pokušavao sakriti svoju rastuću ovisnost od prijatelja, obitelji i kolega.

 Potrošio sam više od 9 milijuna dolara u programima rehabilitacije i oporavka.

U svojoj knjizi zapisao je da je u jednom trenutku uzimao čak 55 tableta Vicodina dnevno. “Bio sam u mračnoj sobi, sastajao sam se samo s dilerima droge i bio potpuno sam, mjesecima. Ovisnost mi je uzela zdravlje, istrunuo mu je gornji red zubi. Potrošio sam više od 9 milijuna dolara u programima rehabilitacije i oporavka. I na koncu svega droga mi je umalo oduzela život”, rekao je.

Predoziranje opijatima dovelo je do pucanja debelog crijeva i produženog boravka u bolnici. “Dali su mi dva posto šanse da preživim noć”, rekao je Perry. Pišući o tom trenutku istaknuo je: “Nisu mi to rekli, očito, jer zapravo nisam bio tamo, ali rekli su mojoj obitelji. I stavili su me na uređaj koji se zove ECMO. Pet je ljudi bilo na ECMO-u te noći, a ostalih četvero je umrlo, a ja sam nekako uspio preživjeti”.

Prema njegovim zapisima, njegova ovisnost dovela ga je do 14 boravaka na rehabilitaciji, 15 operacija želuca i više od 60 pokušaja detoksikacije. Ali ništa se u njegovom životu nije promijenilo sve do onoga trenutka kada je doživio snažan susret s Bogom.

Pokaži mi da si ovdje. Bože, molim te, pomozi mi

“Bože, molim te, pomozi mi’, šapnuo sam. ‘Pokaži mi da si ovdje. Bože, molim te, pomozi mi'”, prepričava u svojim zapisima.

Nastavio je: “Dok sam klečao, svjetlost je polako počela postajati sve veća i veća dok nije postala toliko velika da je obuhvatila cijelu sobu… Što se događalo? I zašto sam se počeo osjećati bolje?”

“Počeo sam plakati”, objasnio je. “Mislim, stvarno sam počeo plakati – to drhtanje ramena, neka vrsta nekontroliranog plača. Nisam plakao jer sam bio tužan. Plakao sam jer sam se prvi put u životu osjećao dobro. Osjećao sam se sigurno, zbrinut. Desetljeća borbe s Bogom, i hrvanja sa životom, i tuge, sve je isprano tamo na koljenima, kao rijeka boli otišlo je u zaborav.” “Bio sam u Božjoj prisutnosti. Siguran sam u to. I ovaj put sam molio za pravu stvar: pomoć”, rekao je Perry.