Kako se postaje najdoktorom? Kakav pristup najdoktori imaju prema pacijentima koji ih vole, koji ih preporučuju i o njima pišu dobre recenzije? Jesu li razmišljali o odlasku iz Hrvatske? Zašto vole svoj posao? Neka su od pitanja na koja su u "Argumentima" Hrvatskoga katoličkog radija u utorak 10. siječnja odgovarali najdoktori 2022. godine.
Gosti emisije su: izv. prof. prim. dr. sc. Ingrid Marton, dr. med., ginekologinja KB Sveti Duh; doc. dr. sc. Oliver Vasilj, dr. med., ginekolog Poliklinike Medifem; Mario Sesar, dr. med. dent., doktor dentalne medicine u Zagrebu.
Dr. Marton na listi najboljih medicinskih djelatnika nalazi se godinama. Istaknula je kako to sa sobom povlači i osjećaj odgovornosti, da bude bolja doktorica, bolji čovjek i da ima bolji odnos s pacijentima. Sve se to odvija unatoč lošoj organizaciji zdravstvenog sustava.
Oni su osnova našeg zdravstvenog sustava.
“Nedostaje nam profesionalaca. Pritom ne mislim samo na liječnički korpus, već poglavito na sestrinski korpus. Fascinantno je kad uzmete u obzir da većina bolnica ima otvorene natječaje za medicinske sestre i tehničare na koje se nitko ne javlja. Sustav bez medicinskih sestara i tehničara ne može funkcionirati. Oni su osnova našeg zdravstvenog sustava. Potpuno su potplaćeni, radno vrijeme je katastrofalno. Vjerujem da bi se veoma mali broj mladih ljudi odlučio ‘a priori’ za ovakvo zanimanje gdje ste financijski u vrlo nepovoljnoj situaciji i socijalno loše graduirani, tj. niste cijenjeni.”
Obitelj i roditelji su osnova svega.
Dr. Vasilj je rekao kako je uspjeh koji danas polučuje posljedica obiteljskog odgoja koji je primio.
“Obitelj i roditelji su osnova svega. Prije odlaska u Zagreb od njih sam dobio uputu: ‘Sine kad budeš radio, svaka žena koju susretneš nečija je majka, kćer ili sestra. Kako želiš da se drugi ponašaju prema tvojoj mami, prema tvojoj obitelji, tako se i ti ponašaj prema njima.’ Priznajem da to nije lako, i mi imamo loše dane kada smo umorni, živčani, zabrinuti. Ali to me ne sprječava da osobu preko puta sebe gledam kao osobu koja je došla ovdje s nekim problemom i da sam ja u poziciji da pružim pomoć.”
Kao jedan od problema zdravstvenog sustava naveo je nedostatak komunikacije – činjenicu da medicinske djelatnike nitko ne uči kako prenijeti informaciju.
“Kako razgovarati, kako prenijeti lošu vijest… Ako dijete umre tijekom poroda, kako tu informaciju prenijeti ženi? Nas to nitko učio nije. Mi smo od naših starijih kolega učili kako razgovarati s pacijentima. Na kraju se to svodi na to s kime ste okruženi tijekom školovanja ili specijalizacije. Ja sam imao sreću da sam bio okružen divnim ljudima od kojih sam osim medicine naučio i pristupiti čovjeku.”
Težim poslovici ‘Čovjek je čovjeku lijek’.
Dr. Sesar naglasio je da iza nagrade stoji cijeli dentalni tim i da je njegov pristup usmjeren na kvalitetu, a ne na kvantitetu.
“Nekad može biti 25 pacijenata, a nekada 5 pacijenata u danu. Hitne slučajeve uvijek primam, a to onda može dodatno produljiti moj radni dan. Pacijentima uvijek ostavljam prostora koliko im treba, katkada žrtvujemo i dnevnu pauzu kako bismo mogli razgovarati s pacijentima. Uvijek težim poslovici ‘Čovjek je čovjeku lijek’!”
Ljudi to cijene i rijetko zlorabe.
Kao jedan od doktora koji daju svoj privatni broj svojim pacijentima, kazao je zašto to može pozitivno utjecati na pacijente.
“U arhivu elektroničke pošte čuvam kliničke, odnosno rendgenske slike pacijenata. Zna se dogoditi da sam na odmoru i da me netko treba pa se javim na mobitel i u nekoliko trenutaka imam cijelu priču o zdravlju pacijenta. Ljudi to cijene i rijetko zlorabe”, rekao je Sesar.