Judaizam, islam, budizam i kršćanstvo diče se nekima od najstarijih i simbolično najbogatijih građevina u povijesti čovječanstva, piše Kevin Schmiesing s portala Catholic Exchange.

Zidovi katedrale u Córdobi na jugu Španjolske govore s toliko mnogo glasova da poruku može biti teško razabrati. Ovo mjesto možda je bilo dom kršćanske crkve u doba vizigotske Španjolske u ranom srednjem vijeku. Nakon što je islamsko Umajadsko carstvo zauzelo to područje u 8. stoljeću, u glavnom gradu Andaluzije emir je sagradio veliku džamiju. Dijelovi ove građevine (uključujući kasnije dodatke) ostali su u dvorištu i molitvenoj dvorani, gdje se mogu pronaći tipično islamski geometrijski oblici i lukovi na stupovima. Kad su se katolici vratili na vlast u 13. stoljeću tijekom rekonkviste (španj. reconquista: ponovno osvajanje- razdoblje u povijesti Pirenejskoga poluotoka od VIII. do XV. st. u kojem su Španjolci i Portugalci ponovno osvojili svoje zemlje, koje su od 711. zauzeli Arapi), džamija je pretvorena u kršćansku crkvu, a tijekom stoljeća uvedeno je više tipičnih katoličkih elemenata. Nova lađa dodala je gotičke svode, a minaret je uklopljen u zvonik iz renesansnog doba. Mješovita arhitektura ove zgrade stoga jezgrovito izražava široki raspon vjerske i političke povijesti južne Španjolske u razdoblju od 1500 godina.

Katedrala u Cordobi/Foto: Dario Zürchauer

Slavna Aja Sofija u Istanbulu u Turskoj nudi sličnu priču. Njezina slavna kršćanska jezgra sastoji se od masivne lađe od opeke i pokrovne kupole, a izgrađena je pod carem Justinijanom u doba procvata Konstantinopola kao prijestolnice Istočnog Rimskog Carstva. Označavala je pobjedu kršćanstva nad prethodno poganskim Rimom, odražavajući životnu priču zaštitnika grada, Konstantina, koji je utjelovio prijelaz iz poganstva u kršćanstvo. Nakon pada Bizantskog Carstva 1453. godine, Crkva Svete Mudrosti pretvorena je u džamiju, pomak koji se fizički očituje u minaretima koje je dodalo nekoliko osmanskih sultana tijekom više od sto godina. Nakon raspada Osmanskog Carstva tijekom Prvog svjetskog rata, Mustafa Kemal Ataturk poveo je Tursku u modernu, sekularnu budućnost s islamom po strani. Glavna znamenitost prijestolnice zauzvrat je povučena iz upotrebe kao mjesto bogoslužja, a 1935. godine postala je svjetovni muzej. S postupnom reislamizacijom turskog javnog života, Aja Sofija ponovo je počela služiti kao džamija 2020. godine.

Povijesne crkve i druge građevine mogu nam mnogo toga ispričati, ako smo voljni slušati.

Postavljene su muslimanske molitvene prostirke, a drevni mozaici Isusa i Marije prekriveni su zastorima. Katedrala u Córdobi i Aja Sofija odražavaju povijest velikih razmjera, ali većina mjesta ima znatno manji značaj, koji ipak nije ništa manje zanimljiv. Na istočnom zidu Svetišta svetih relikvija u ruralnom mjestu Maria Stein u Ohiju nalaze se dva vitraja koji prikazuju Vlč. J.M. Gartnera i Fra. Francisca Brunnera. Posjetitelj nakon malo istraživanja mogu saznati da je Brunner doveo skupinu Očeva Predragocjene Krvi u Sjedinjene Američke Države iz Njemačke 1843. godine, uspostavivši mrežu katoličkih župa i drugih institucija koje traju do danas te čine regiju jednom od najkatoličkijih mjesta u državi, od kuda i potječe njezin nadimak “Zemlja crkava s križevima”. Brunner je također imao malu zbirku relikvija svetaca koja je postala važna kada je svećenik iz Wisconsina, Vlč. Gartner, počeo prikupljati ugrožene relikvije s nemirnih ulica Rima tijekom razdoblja talijanskog ujedinjenja 1860-ih. Gartner je svoju zbirku donirao kapeli Maria Stein što je čini jednom od najvećih zbirki relikvija na svijetu.

Aja Sofija/ Foto: Omar Ram-/Unsplash

Povijesne crkve i druge građevine mogu nam mnogo toga ispričati, ako smo voljni slušati. Ponekad to slušanje znači obraćanje pozornosti na detalje uređenja i arhitekture. Ponekad to znači jednostavno čitanje postavljenih plakata. Ponekad to znači pretraživanje interneta, slušanje podcasta ili čitanje knjige.

Vrline naših katoličkih predaka – hrabrost, gorljivost za pravdu, upornost i kreativnost pridonijele dobru naše Crkve i naših zajednica.

Na taj način možemo otkriti cijeli povijesni svijet koji se skriva odmah ispod površine onoga što se na prvi pogled čini kao samo još jedna lijepa crkva. Ovo otkriće ne samo da zadovoljava našu znatiželju dajući nam fascinantne priče o ljudima i događajima iz prošlosti, ono također hrani našu vjeru pomažući nam da vidimo kako su vrline naših katoličkih predaka – hrabrost, gorljivost za pravdu, upornost i kreativnost pridonijele dobru naše Crkve i naših zajednica. Cijenjenje trajnog učinka njihovih napora u suočavanju s izazovima nadahnjuje nas da danas ustrajemo u suočavanju s vlastitim izazovima.

Ovo su samo neke od stvari koje možete čuti kada zidovi crkve govore. Sljedeći put kada posjetite neku crkvu, svakako ih poslušajte.