Smijemo li moliti Boga za uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije?

Uvijek trebamo moliti za ono što je dobro i ono što je korisno za naše vječno spasenje. To je najvažnija stvar kada govorimo o molitvi. Ako molimo za dobro naše nogometne momčadi, onda bi bilo dobro moliti da se nitko ne ozlijedi, da se svi sretno vrate kući, da nema nereda i drugih neprikladnih i nesportskih stvari na stadionu i oko stadiona. Dakako da bi svima bilo drago da naša nogometna momčad pobijedi i da budu svjetski prvaci.

Ali ne smijemo moliti, pa nakon eventualne pobjede druge stavljati u podređeni kontekst, kao da je “naš” Bog “bolji” Bog ili da Bog voli više Hrvate nego druge te da pobjeda nakon naših molitava bude više na razdor i neslogu nego na mir i slogu.

Dakako da mi, kao Hrvati, želimo da naša momčad bude pobjednik i uz njih smo s našim dobrim i pozitivnim stavom. Želimo moliti i za navijače da budu korektni, uredni i da se nikakvo zlo ne dogodi.

Uvijek je dobro moliti za dobro, ali to dobro ne smije ići na zlo drugome. Trebalo bi svaki sport razumjeti kao igru. Doduše, neki na toj igri puno zarađuju, to je istina, ali sport nikad ne bi trebao shvaćen kao mjesto sukoba. Strašno je vidjeti kad se se sjever diže protiv juga zemlje ili istok protiv zapada, pa se međusobno tuku i mrze. Ako smijem primijetiti da se ovih dana, pogotovo od jučer, pa i danas i tijekom jutra može vidjeti puno više hrvatskih zastava na automobilima, prozorima, tramvajima i autobusima.

Divno je kako naši nogometaši, ali i reprezentativci u bilo kojem sportu, s ponosom pronose hrvatsko ime i potiču nas na zajedništvo.

To je lijepo i dobro i tu se očituje Bog koji je u sebi jedinstvo, a želi da i mi kao Crkva i kao narod budemo znak toga jedinstva i to je smisao sporta.

Prijateljici vjernici sin je kupio alternativne lijekove i svake je večeri “tretira na daljinu”. Kažem joj da to nije u redu, ali ona misli da jest, jer je i njezin sin vjernik.

Sa svakim načinom alternativne medicine trebamo se dobro upoznati i biti veoma oprezni. Bog nam daje darove svojega Duha, među kojima su i mudrost i razum, da možemo dobro razlučiti što je dobro i korisno za nas. Isus sam kaže: “Što ti vrijedi ako si ozdravio u tijelu, a izgubio si dušu?”

Jako treba paziti ako je nešto povezano s nekim drugim vrstama energija, vjerovanja u neka božanstva ili idolopoklonstva svake vrste, toga se treba kloniti i zaštiti molitvom i Božjim blagoslovom.

Savjetovao bih slušateljici da joj prijateljica prestane s takvom praksom, jer jedini način kako se može “tretirati na daljinu” je molitva koja nema prostornog i vremenskog ograničenja. Ona ulazi u sve prostore i u svako vrijeme, tako da je bolje da sin moli za majku i da je blagoslivlje te da se savjetuje s priznatom medicinom.

Korisnik sam bezglutenske hostije, a ne znam ima li u njoj dovoljno pšeničnog brašna?

Kongregacija za nauk vjere objavila je 2013. godine Uredbu za slavljenje euharistije za osobe koje zbog različitih teških razloga ne smiju jesti kruh pripravljen na uobičajen način i vino koje uzavre na uobičajen način.

Hostije koje su potpuno bez glutena nevaljana su materija za slavlje, osim ako imaju dovoljno glutena za tvorbu kruha bez dodavanja strane materije i postupka koji bi promijenila narav kruha.

Dakle, potrebno je da ima malo glutena da kruh ima krušnost, kada kruh možemo nazvati kruhom. Tada je moguće koristiti koristiti hostije u kojima je umanjen gluten, ali Kongregacija izjavljuje da je minimum potrebnog glutena 0,002 %, odnosno 20 miligrama po kilogramu.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: