Na blagdan Svih svetih 2019. godine, hodočasnički kip Gospe Fatimske posjetio je Kaznenu jedinicu broj 48 zatvora San Martín u Buenos Airesu. Video koji su prisutni toga dana snimili u ovom argentinskom zatvoru dirljivo je svjedočanstvo Marijine majčinske ljubavi i utjehe za kojom vape osobe lišene slobode. Na snimci je vidljivo kako kip Gospe Fatimske prolazi uskim hodnikom dok prisutni mole krunicu, a posebno je dojmljivo vidjeti zatvorenike koji pružaju istetovirane ruke kroz prozorčiće samica kako bi je dotaknuli.

Kako prenosi Aleteia, posjet ovog hodočasničkog kipa biskupiji San Isidro bio je planiran i dogodio se prema rasporedu između 21. listopada i 2. studenog 2019. No ono što nije bilo predviđeno jest da će u zatvoru izbiti veliki sukob između zatvorenika dvaju različitih paviljona. Nakon ovog nasilja, neki su mladići smješteni u samice u paviljonu 10, gdje su iz sigurnosnih razloga svi posjeti zabranjeni.

“Bilo je to slavlje za Mariju”

Međutim, netko je bio dovoljno uporan da “obije brave” radi jako dobrog razloga. Zahtjev da Gospa Fatimska posjeti zatvorenike uputila je i organizirala skupina bivših zatvorenika koji su osnovali volontersku zajednicu Espartanos. Ovi novi Spartanci, doista nepopustljivi i neustrašivi, podučavaju zatvorenike ragbiju i molitvi krunice.

Od paviljona do paviljona volonteri su pratili Gospu koja je dočekivana s općim oduševljenjem. “Bilo je to slavlje za Mariju”, ponovio je nekoliko puta Damián Donnelly, jedan od prisutnih.

Bio je dopušten i posjet ozloglašenom paviljonu 10, a možda stvar i nije toliko u tome da su morali popustiti samo zatvorski sigurnosni sustavi, već i lanci na srcima ovih mladića koji su dopustili moćnoj Djevici da ih odriješi. Da su osjetili tu potrebu, vidljivo je iz toga kako su pružali ruke da je dotaknu.

Iz špijunki i prozorčića na vratima provirivale su ruke i dodirivale Djevicu s velikim poštovanjem i ljubavlju.

Ljubav ne trebaju samo oni koji su počinili zločine, svi mi moramo dopustiti da nam Marija svakog dana “obija brave srca” i daruje nam pogled koji nas izvlači iz tame mnogih padova. Čitajući izvještaj o ovih nekoliko minuta milosrđa u paviljonu 10, može se osjetiti svu konkretnost kršćanske nade:

U svakoj ćeliji, koja je za dvije osobe, sjedilo je njih četvero ili petero, bila je zaključana lokotom. Djevica je prolazila hodnikom i zaustavljala se na svakim vratima kako bi mladići mogli provesti neko vrijeme s njom, kako bi je dodirnuli, pomolili joj se i nešto je upitali. Iz špijunki i prozorčića na vratima provirivale su ruke i dodirivale Djevicu s velikim poštovanjem i ljubavlju. Bila je to gotovo danteovska scena, poput duša u čistilištu koje traže dodir Djevice. Te istetovirane ruke koje se protežu tražeći utjehu, slobodu i ljubav, u tom trenu su ih našle. Molili smo pet otajstava krunice, a ozračje u tom paviljonu nije bilo nalik ničemu što sam dotad doživio. Bilo je utjehe, radosti, mira, ljubavi. Na taj paviljon obilno su padali svi plodovi krunice. Molitve drugih paviljona, neizmjerne milosti koje su se izlijevale iz fatimskog svetišta, sve, sve se stapalo u ozračju majčinske ljubavi.