Cestovni promet je neizostavni dio naše svakodnevnice. Premda je bez njega današnji užurbani stil života gotovo nezamisliv, u uobičajenim životnim okolnostima rijetko kada o njemu razmišljamo. Sve dok negativno ne utječe na obavljanje naših uobičajenih životnih djelatnosti cestovni promet najčešće doživljavamo kao stabilan, trajan, samodostatan i samoodrživ sustav. Svjesni njegovog značaja, dinamike, kompleksnosti i osjetljivosti postajemo tek kada na primjer zbog jutarnje gužve zakasnimo na posao, kada zbog kvara automobila odgodimo važno putovanje ili izdvojimo veću količinu novca za popravak, kada doživimo prometnu nesreću s materijalnom štetom ili u najgorem slučaju s ljudskim žrtvama.

Zauzeti se za dobro svih i svakoga na području cestovnoga prometa značilo bi, prema tome, pridonositi boljem, ugodnijem i sigurnijem ostvarenju pojedinačnih i zajedničkih ciljeva svih članova društva.

Crkva, iskusna u brizi za čovjeka i društvene uvjete njegova života, uči nas po svojem socijalnom nauku da je cestovni promet bitan sadržaj općeg dobra. Kako je riječ o dobru koje je od svih i svakoga, svi članovi i sve strukture društva imaju pravo služiti se njegovim blagodatima, ali i dužnost snositi odgovornost za njegovu izgradnju. Nitko nema pravo uskratiti ili otežati drugome korištenje cestovnim prometom, već upravo suprotno. Svi imaju dužnost koristiti se njime pod vidom dobra drugih i društva u cjelini. Cestovni promet je mjesto uzajamnosti, susreta i dijaloga, kako onih koji poput vozača i ostalih putnika izravno sudjeluju u njemu tako isto i onih koji su samo poput proizvođača, trgovaca, kupaca, bolesnika, učenika i njihovih roditelja na neizravan način povezani s njim. Svi su oni više ili manje sudionici u prometu, pa prema tome i odgovorni za njegovu izgradnju, čuvanje i unaprjeđivanje imajući u vidu buduće generacije. Opće dobro, a prema tome i cestovni promet kao njegov sadržaj, rezultat je solidarnosti, to jest čvrste i postojane odlučnosti zauzeti se za dobro svih i svakoga. Sudjelovati u prometu na solidaran način znači prije svega razumjeti ga u jednom širem osobnom i društvenom kontekstu. Svrha prijevoza robe i putovanja ljudi nije samo puki dolazak do nekog geografskog cilja. Njihove svrhe protežu mnogo dalje: na kupovinu životnih potrepština, na redovito obavljanje poslovnih obveza i pohađanje škole, pravovremeno liječenje, odmor i u konačnici na susrete s obitelji i prijateljima. Zauzeti se za dobro svih i svakoga na području cestovnoga prometa značilo bi, prema tome, pridonositi boljem, ugodnijem i sigurnijem ostvarenju pojedinačnih i zajedničkih ciljeva svih članova društva.

Solidarnost zahtjeva i da se nakon sudjelovanja u prometnoj nesreći pomogne unesrećenima, iskreno prizna udio vlastite odgovornosti i nadoknadi materijalna šteta

U tom smislu, svi oni koji neposredno sudjeluju u prometu pozvani na prvom mjestu poštivati prometne propise, jer je njihova svrha ostvarenje općeg dobra. Njihovim poštivanjem izražava se solidarnost spram ostalih sudionika u prometu. Djelo solidarnosti koje također na poseban način obvezuje vozače jest pomoć unesrećenima. Ne bi se smjelo dogoditi da u susretu s onima koji su u životnoj opasnosti prevlada želja za što bržim dolaskom do cilja ili strah od nepoznatog. Solidarnost zahtjeva i da se nakon sudjelovanja u prometnoj nesreći pomogne unesrećenima, iskreno prizna udio vlastite odgovornosti i nadoknadi materijalna šteta. Svi oni koji su vještiji vozači, ili im je prometna sredina dobro poznata, trebaju se s puno razumijevanja odnositi spram manje vještih vozača. Isto tako, manje vješti i nesigurni vozači moraju uložiti dodatnog truda kako bi umanjili mogućnost narušavanja redovite dinamike vožnje i izazivanja prometnih nesreća. Spora ili samo prividno oprezna vožnja jednih može vrlo lako postati drugim vozačima povod za nesmotreno pretjecanje, a prema tome i izazivanje prometnih nesreća.

Najosjetljivija kategorija posrednih sudionika u prometu jesu djeca, a napose ona koja po prvi put sama sudjeluju u prometnom sustavu. Roditelji su prvi pozvani odgajati ih vlastitim primjerom za prometnu kulturu te tako vršiti djela solidarnosti. To se napose odnosi na roditelje predškolske i školske djece. Svako, od strane roditelje, strogo ne pridržavanje prometnih propisa, pa čak i onda kada okolnosti mogu nalagati drugačije može negativno utjecati na odgoj djece. Bezazlen prelazak preko slabo prometne ceste izvan označenog pješačkog prelaza u trenucima kada nema ni jednog automobila u blizini, premda se može učiniti opravdanim, od strane djece može bit shvaćeno kao primjer uobičajenog, a ne izvanrednog ponašanja.

Neovisno je li riječ o izravnom ili ne izravnom sudjelovanja u cestovnom prometu njegov značaj zahtjeva da ga uvijek razumijemo i njime se služimo na solidaran način, imajući u vidu dobro bližnjih i opće dobro čitavog društva.

Igor Jakobfi

Mr. sc. Igor Jakobfi, asistent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Diplomirao je teologiju u Đakovu i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tajnik je Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije.