Nakon što je proživjela iskustvo patnje Marija Blagović je istaknula da nema te knjige i teorije koja može definirati i dočarati što je patanja dok je ti ne doživiš. “Ne možeš shvatiti smisao patnje ako je nisi proživio. Kad ti sam uđeš u koštac s tim zaboraviš svu teoriju. Onda samo vapiš i pitaš se zašto”, rekla je.

Kazala je da tu svoju patnju nije mogla prikazati Bogu zato što patnju nije prihvatila i tek kad ju je prihvatila mogla je sve to skupa prikazati. “Kada sam nakon dugo vremena plakanja i vrištanja od boli došla do faze da mogu to mogla prihvatiti tek tada sam mogla i prikazati. Tek kada sam počela prihvaćati da Bog s time ima plan i da On očito želi od toga učiniti nešto tek tada sam mogla prikazati. Tek tada su počele događati se promjene”, istaknula je Marija.

Posvjedočila je kako je kod četvrte trudnoće upala u trudničku depresiju. “Ta se trudnička depresija prelijevala u postporođajnu i nastao je jedan veliki kaos. U meni su se uz sve to počeli razvijati duhovni bojevi. Ja sam dovela u pitanje apsolutno sve. Držala sam se jedino činjenice da Bog postoji. A to je li on mene voli, je li on tu za mene, je li on moj dobri Otac je sve bilo upitno. Kao da je netko duhovno protresao tlo pod mojim nogama. Kada sam krenula koristiti terapiju to je bilo toliko teško da sam počela imati suicidalne misli. Tad smo Marko i ja shvatili da moramo to rješavati. Kada sam shvatila da je moja molitva: ‘Isuse, ako me stvarno voliš uzmi me‘. To je baš bilo teško i prolazila sam najveću agoniju ikad. Krenula sam piti tablete i tada sam osjetila olakšanje, ali duhovni boj je nastavio teći. Čovjeku koji pati potrebno je da ga netko čuje”, posvjedočila je.

U meni su se uz sve to počeli razvijati duhovni bojevi. Ja sam dovela u pitanje apsolutno sve.

Kazala je kako je upravo u ovom periodu upoznala Boga kao Oca.

Ante Bilaver govoreći o patnji kazao je kako je bitno u tom periodu patnje ostati vjeran. “Taj dio je ključan. nećeš možda razumjeti, možda ćeš napraviti pogrješke u procesu trpljenja i razbijajući krive slike Boga ili neke svoje emocije i uvjerenja, puno toga će se lomiti, a samo je ključno ostati vjeran. A to znači da izdržiš. Važno je sačuvati krepost nade da će to jednog dana završiti, da ćeš jednoga dana to razumjeti i sagledati drugačije”, rekao je.

“Jako velika razlika je trpjeti bez Krista i s Kristom. Naš pogled na patnju je totalno drugačiji nego kod ljudi koji ne vjeruju i koji su u svijetu”, rekao je Ante.

Cijeli duhovni život pa onda i patnja stoje na pitanju identiteta.

Ante je naglasio kako sve stoji na pitanju identiteta. “Cijeli duhovni život pa onda i patnja stoje na pitanju identiteta. Tko sam ja? Tko je Bog? I koja je moja uloga u tom odnosu? Glavna su pitanja. Puno teže je trpjeti kad si ti u neznanju, a mnoštvo ljudi je, uključujući i mene, u neznanju. Mnogo ljudi ne zna tko su oni i tko je Bog i onda se ne znaju postaviti. Ako mi ne otkrijemo nanovo svoj identitet u Kristu, naše krštenje, nećemo razumjeti. Savjetovao bih svakome da istraže prvo tko su. Da bismo se upoznali moramo zaroniti u otajstvo krštenja”, istaknuo je.

Govoreći o patnji Marija je naglasila da bismo svi trebali imati nekako tri koraka patnje, a prvi bi zasigurno bio spoznati da patiš te je dodala: “Da bi mogao spoznati da patiš ti moraš poznavati sebe. Uvijek se vraćamo na taj identitet tko sam ja i kamo idem. Čovjek koji nije svjestan da pati i da mora raditi na sebi on će uvijek okriviti drugoga. Ako poznajem sebe, svoje slabosti i strahove onda itekako znam da ono što prolazim da je korijen negdje u meni i tu Bog treba raditi. Drugi korak je prihvaćanje patnje. Treći korak je čekati da se Bog proslavi iz toga. Ako bježiš od toga kad tad se to vraća”.

Cijeli podcast o patnji poslušajte ovdje!

Prethodna dva podcasta o pozivu na brak i svećenstvo s don Damirom i Markom Blagovićem te o karizmama s Anom Buljan i Marojem Burumom možete poslušati na njihovoj YouTube stranici.