Glasanje za „Naj radnika 2022.” u organizaciji Malog svjetionika završeno je 11. studenoga 2022. u 16 sati. Od 800 prijavljenih kanadidata, Šantić je ušla u top 10, a pobjedu je odnijela s 3.410 glasova.

„Mi vjerujemo u važnost svih ljudi, i malih i velikih. Ako na bilo koji način promiču vrijednosti poštenja i rada, njihova priča zaslužuje biti ispričana! Želimo u prvi plan staviti jednostavne i vrijedne ljude koji stoje na tim vrijednostima jer nas one, kada bi ušle u naviku cijele države, mogu izvesti iz krize. Ali trebaju nam živi primjeri koji će nas nadahnuti i pokrenuti, trebaju nam svjetionici”, stoji na mrežnoj stranici Malog svjetionika, a o samom projektu više doznajte ovdje.

U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu u subotu, dan nakon proglašenje pobjednika, Šantić priznaje kako je jedva skrivala emocije na pozornici da se ne rasplače. „U trenutku vrtim svoj život i zahvalna sam Bogu što mi je dao život. Znao je koje je moje poslanje u ovom svijetu i koju mi je ulogu namijenio. Dao mi je puno talenata i volje. Sve što radim, radim od srca”, rekla je vjeroučiteljica koja je, sudjelujući u ovom projektu, upoznala nove prekrasne ljude te stekla nova prijateljstva.

Svojim učenicima pokušavam usaditi vrednote i ohrabriti, učvrstiti ih na putu života i svijeta rada

Ističe kako je veliku podršku imala od obitelji, učenika, kolega i drugih ljudi. Kaže kako za nju biti svjetionikom znači imati veliku odgovornost te se nada da će to njeno svjetlo i dalje obasjavati sve koje susreće na životnom putu kroz koji se uvijek trudila raditi sve pošteno i savjesno, a isto namjerava i ubuduće.

„Prisjećam se svih dragi ljudi koji su se trudili usaditi mi prave vrijednosti, vjerovali u mene i vjerujem da se sada u nebu raduju. Znam da ih nisam iznevjerila”, kaže Šantić ističući kako je ova nagrada potvrda i priznanje za cjeloživotni trud i rad pred cijelom Hrvatskom, te je ujedno dokaz da da se predanim radom i trudom može postići uspjeh.

„Svojim učenicima pokušavam usaditi vrednote i ohrabriti, učvrstiti ih na putu života i svijeta rada”, svjedoči ova vjeroučiteljica kojoj je čast, ali i velika odgovornost biti proglašenom „Naj radnicom Hrvatske 2022.”. Zahvalna je svim glasačima koji su je doveli do ove nagrade. „Ponosna sam što nagrada ide u Đakovo, u našu Slavoniju, Srijem i Baranju”, naglasila je.

Unatoč teškom djetinjstvu, kod nje ne postoji gorčina. Uvijek je vedra, vesela i smatram da je prava osoba za ovu nagradu

Prijava

Natašu Šantić za nagradu je prijavila kolegica s posla Mirela Fekete. „Za prijavu sam saznala tek kada me nazvala gospođa iz Malog svjetionika. Najprije sam pomislila da se radi o nekom školskom projektu u koje se rado uključujem, i pomislila sam jooj, opet ću biti u gužvi, ali bio mi šok, ugodno iznenađenje i na kraju velika čast kada mi je gospođa rekla da sam ušla u top 10 kandidata za izbor Naj radnika 2022. Osjećam zahvalnost, jer ovo je velika stvar”, ističe.

Mirela Fekete slučajno je naišla na Mali svjetionik na internetu. „Istražujući Mali svjetionik posebno me se dojmilo što ovaj projekt u prvi plan želi staviti vrijedne i jednostavne ljude, koji drže do vrijednosti poštenja i rada. Ako bi te vrijednosti ušle u navike cijele države, onda bi se naša država mogla izvesti iz krize.

Promjene su bitne i moguće i u ovom projektu se naglašava da nekoga ili nešto trebamo istaknuti te da bi ta osoba trebala biti svjetionik, koji bi svim ljudima bio kao put prema dobru”, reka je Fekete.

Kaže da je kao jedinu osobu iz svog okruženja koja je bila kandidat za tu nagradu vidjela Natašu. „Napisala sam prijavu, poklikala što sam trebala i to je to”, kaže.

„Nataša je posebna. Vrlo je pozitivna, otvorena, spremna je pomoći, prihvaća ljude kakvi jesu, ne pokušava ih promijeniti. Vrlo je empatična. Ako je netko povrijedi, nije zlopamtilo, neće ostati ogorčena i negativna. Jako je predana poslu. Ona to ne radi radi posla, to je za nju poziv. Dobra je kao radnica i kao kolegica.

Ako je netko nešto pita, ona odmah ima odgovor, ima jockera u rukavu, na računalu ili na mobitelu.

Unatoč teškom djetinjstvu, kod nje ne postoji gorčina. Uvijek je vedra, vesela i smatram da je prava osoba za ovu nagradu. Na kraju, ušla je u top 10 od 800 prijavljenih kandidata”, poručuje.

„Promjene su moguće ako imamo nekoga ili nešto u koga ili što ćemo se ugledati: vrijednog čovjeka koji ima pozitivnu energiju, brine za svoje kolege, poštuje načela rada i poštenja. Smatram da je Nataša takva. Neka se Slavonija podiči svojim svjetionikom kao putokazom za bolju Hrvatsku”, poručila je Fekete.

Nešto bih donirala udruzi koja pomaže siromašnim obiteljima i Željki Jurić Mitrović iz Vukovara, djevojčici u plavom kaputiću, za otvorenje muzeja stradale djece u Domovinskom ratu

Dodjela nagrade “Naj radnik 2022.” / Foto: Domagoj Šantić

I ostale kolege, učenike, ali i ravnatelja pitali smo: Tko je Nataša Šantić?

„Biti svjetionik je rijetkost. Nataša je jedna od rijetkih suradnica koja je poput svjetionika. Ona je za mene rijetka osoba koja ima vremena saslušati i u današnje vrijeme mislim da je to najvažnije jer smo svi u žurbi i stresu”, rekle je kolegica Željka Gal.

„Ona ima vrijednosti koje su poželjne za osobe koje bi trebale biti svjetionik. Zrači, usrećuje, donosi radost… Sve je to simbolika svjetionika. Živi prave vrijednosni: rad, marljivost, uvažavanja drugih, poštenje, ide dalje i kad je teško i svaki dan pomiče granice. Posebna je po tome što je empatična. U nju se uvijek možete pouzdati. Pronaći će vrijeme za vas. Ona će vas pitati: Kako si?”, rekla je kolegica Bernardica Šušak.

Učenici Ines Mikulandra, Ana Prekljušaj, Luka Tirić ističu: Svaki sat s njom je preugodan!

„Uvijek spremna pomoći. Najviše volim njezinu stručnost i organiziranost na svakom satu. Na zanimljiv način uči nas gradivo. Pamtit ću je po tome što je uvijek bila uz nas. Osjetimo kako zrači posebnom pozitivnom energijom. O njoj bih mogao pričati danima, a to bi bile samo riječi hvale”, istaknuli su učenici Ekonomske škole Braća Radić u Đakovu kada su opisivali svoju vjeroučiteljicu.

A što kaže njezin šef?

„Izuzetno sam ponosan na nominaciju kolegice Šantić u uskom izboru za Naj radnika. Osim iznimnog pedagoškog rada, njezina privrženost učenicima, motiviranost i sposobnost motiviranja učenika za izvanškolske aktivnosti, humanitarni i katehetski rad, Nataša ima sve ono što je bitno pri formiranju mladih ljudi. Jedna je od glavnih motivatora u cijelom našem kolektivu. Svojim radom pokazuje drugima kako treba raditi, ukazuje na tu silnu potrebu za pomaganjem učenicima, roditeljima, kolegama, uvijek je na raspolaganju kolektivu, široj zajednici, kako vjerskoj tako i društvenoj. Izuzetno je angažirana, a to dokazuju i njezina napredovanja”, rekao je Željko Bionda, ravnatelj škole.

Što će s nagradom?

„U slučaju osvajanja nagrade počastila bih kolege, učenike, suradnike, prijatelje… Nikada nisam bila škrta. Skromno živimo, ali uvijek darujemo onima koji imaju možda manje od nas i koji su u potrebi. Nešto bih donirala udruzi koja pomaže siromašnim obiteljima i Željki Jurić Mitrović iz Vukovara, djevojčici u plavom kaputiću, za otvorenje muzeja stradale djece u Domovinskom ratu. I sama sam preživjela ratne strahote pa mi je to posebno dirljivo. Novac je prolazan i dobiva pravu vrijednost kada se troši darujući druge. Nikada ne smije biti sjeme razdora među ljudima. Valjda će nešto ostati i za otplatu kredita. I jedan obiteljski odmor. Valjda smo zaslužili?”, istaknula je Šantić.

„Pohvaljujem projekt Mali svjetionik jer stavlja naglasak na važnost ljudskoga rada ljudi koji se možda ne nameću, ali ih drugi itekako prepoznaju, koji se potpuno predaju svome poslu te cijene vrijednost svakoga čovjeka. Projekt već petu godinu motivira i nagrađuje najbolje.

Smatram da je smisao ljudskog postojanja ‘ne biti malen ispod zvijezda’ kao što nam je u svojoj pjesmi Opomena poručio A. B. Šimić. Treba izvući maksimum iz svoga života i iz svih životnih situacija, živjeti upečatljivo. Ako se okrenemo oko sebe, primijetit ćemo puno ‘naj radnika’, ali možda su samozatajni i ne znamo dovoljno vrednovati njihov rad. Svatko je svjetionik na svoj način, privlači i oduševljava, ali nije svrha samome sebi nego drugima, budi nadu, optimizam i potiče na promjene.

Puno je, dakle, ‘malih ljudi’ koji čine ‘velika’ djela. Vjerujem kako ću sljedeće godine i ja nekoga prijaviti. Poslodavci trebaju prijaviti svoje radnike, kolege svoje kolege. Ovakvi projekti trebaju nas ujediniti, trebamo biti ponosni jer u svojim sredinama imamo vrijedne i poštene radnike. Pozivam sve, prijavite svjetionike!”, poručila je Nataša Šantić.

Imamo predivnu zemlju i puno potencijala, možemo zaista biti ponosni

Dodjela nagrade “Naj radnik 2022.” / Foto: Domagoj Šantić

Životopis

Inače, Natašu Šantić upoznali smo u emisiji Hrvatskoga katoličkog radija „Kreativni kutak za milosni trenutak” čija je gošća bila upravo u petak 11. studenoga na dan proglašenja pobjednika.

Šantić već 26 godina živi u Đakovu, sretno je udana i sretna je majka sinova Domagoja i Gabrijela. Suprug je iz okolice Đakova, ali je vukovarski branitelj. Djecu odgajaju u kršćanskim vrijednostima, vjernosti Bogu i Domovini.

Osnovnu školu završila je u Šarengradu (općina Ilok). Nakon završene osnovne škole upisala je Ugostiteljsko-turističku školu u Osijeku te 1996. stekla zvanje hotelijersko-turističkog tehničara. Iako je bilo vrijeme rata i progonstva, sama bez roditelja (jer su ostali na okupiranom području), nije gubila vjeru u Boga, u život i u ostvarenje snova. Najstarija je od 10 djece, uvijek je morala puno raditi. Otac ju nije htio priznati pa je odrastala i s tim teretom. To ju nije obeshrabrilo u ostvarenju životnih ciljeva. Puno puta je doživjela pažnju i brigu ljudi koji joj nisu rod, ali su u njoj prepoznali neke vrijednosti i potencijale te je bodrili tijekom odrastanja.

Završila je redoviti petogodišnji filozofsko-teološki studij – Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Teologiju u Đakovu. Kao apsolvent radila je u osnovnim školama Vrpolje i Piškorevci te u Tajništvu Sinode – i u Tajništvu za doček pape Ivana Pavla II. koji je u lipnju 2003. pohodio Osijek i Đakovo.

U Ekonomskoj školi „Braća Radić“ u Đakovu je vjeroučiteljica od rujna 2003. godine. Redovito se stručno usavršava sudjelujući na različitim seminarima i skupovima, bila je mentorica brojnim pripravnicima, sudjeluje u različitim projektima, natjecanjima, smotrama, humanitarnim akcijama, član je različitih povjerenstava i udruga. Voli rad s mladima. Potiče ih na odgovornost i rad, ali i na življenje “sadašnjeg” trenutka, da prepoznaju svoj poziv i svoj život usmjere ostvarenju smisla. Tijekom godina napredovala je u zvanju te stekla zvanje profesora savjetnika. Upravo čeka novo napredovanje u izvrsnog savjetnika.

Godine 2019. je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku položila za turističkog vodiča za četiti slavonske županije. Tako su se spojile njezine dvije velike ljubavi: turizam i religija. Od školskih obveza ne stigne baš raditi kao vodič, ali dogodi se poneka grupa. Taj posao je također jako ispunjava jer gostima prezentira ljepote Slavonije, Baranje i Srijema te gostoprimstvo, običaje i život tamošnjih stanovnika. „Imamo predivnu zemlju i puno potencijala, možemo zaista biti ponosni”, naglašava.

„Sve što radim ne smatram poslom, nego svojim pozivom koji me usrećuje i ispunjava. Zaista se dajem cijelim svojim bićem. Nikada mi nije dosadno, da dan traje dulje od 24 sata, sigurno bih ga ispunila aktivnostima. Veliku podršku, pomoć i logistiku, kako volim reći, imam od svoga supruga i sinova Domagoja i Gabrijela. Ne poznajem riječi: Ne znam, ne mogu, neću i nemam vremena. Nema posla koji ne znam raditi ili ga ne bih mogla naučiti. Jednostavno sam uvijek u akciji. U svakodnevnim situacijama također sve radim, ako treba kositi, palim trimer, ako treba rezati drva, palim motorku, za svinjokolju perem crijeva, sve sami odradimo. U kući sam domaćica, supruga i majka, za prijatelje prijateljica, za radne kolege suradnica, za sve koje susrećem iskreni slušatelj, animator, ponekad i rame za plakanje. A u radosnim trenucima opuštena, jednostavna i skromna. Volim glazbu, putovanja, druženja. Uživam u ručnim radovima, crtanju, pisanju pjesama, kuhanju i u malim svakodnevnim sitnicama. Jednostavno uživam u svakom danu, svaki susret s mojim učenicima, kolegama, prijateljima daje mi novu snagu i postavlja pred mene velike izazove. Smatram da se ništa u životu ne događa slučajno i sve ima svoje razloge”, poručuje Šantić.

„Životni putovi nisu bili laki, no uz mnogo truda i rada uspjela sam. Nekada me ljudi pitaju kako sve stignem, jesam li na baterije… Iskreno mogu reći da sam postigla smisao života. Vjerujem da se ta sreća odražava na mom licu, u svakodnevnim susretima s mladima i svima s kojima surađujem. Uvijek pronalazim svjetlo na kraju puta. I to svjetlo želim biti drugima”, svjedoči.