Koliko je potrebno misa prikazati za pokojnika?

Kada ja jednog dana umrem volio bih da se netko nađe pa dadne da se svaki dan jednu misa odsluži za mene. Nikada ne može biti previše misa, previše molitava, daj Bože da ih bude viška. Znam reći da štemplamo svoju duhovnu karticu i duboko smo u minusu, u crvenom, i onda kada treba nemamo odakle uzimati. Ima pobožnih duša koje dolaze naručiti mise za one kojih se nitko ne sjeća. Ima dobrih ljudi koji i o njima misle, a ne samo na svoje. To je za svaku pohvalu. Podsjećam da se takvih spominjemo i na Dušni dan.

Kada se pokloniti i prekrižiti prilikom uzimanja pričesti? Prije ili poslije?

Često znam reći svojim vjernicima da mi ne smijemo pričest, i ono što činimo, činiti onako rutinski. Osoba dođe i primi pričest, bilo na ruku bilo na usta, primi Isusa i onda zastane i pokloni se pred kipom zaštitnika župe sv. Nikole Tavelića. Mislim da se u tome trenutku Nikola u grobu okreće i da mu baš nije drago. To je teološka zabluda – kome se klanjati ako si Isusa primio? Može se pokloniti prije primanja pričesti, ali ne neposredno prije. Nespretno je pogotovo kada osoba prima pričest na usta. Svećenik nacilja usta, a u tome trenutku osoba klekne, onda se dogodi da Isusa ima po svugdje. Trebalo bi doći pred svećenika, ne niti kimati glavom, i lijepo primiti Isusa. Nije potrebno pokleknuti. To se može napraviti u klupi kada se osoba vrati, kleknuti i zahvaliti Isusu ako pjevači ne pjevaju i ako je mir. To može biti jako lijepi trenutak.

Treba gledati kako Papa pričešćuje. Pred njega dolaze probrani ljudi i kada čekaju u redu nisam nikada vidio da kleknu, nego pobožno dolaze i primaju pričest. Tamo su najizvrsniji liturgičari. Ono što se događa oko Svetoga Oca trebalo bi biti ogledni primjerak. To se može vidjeti i kopirati te sigurno neće biti zablude.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: