U nekoliko nedavnih TV intervjua, glavna promotorica skandala, Catherine Corless, ponavljala je svoju tvrdnju da su djeca u tim ustanovama umirala od gladi. Međutim, nakon punih sedam godina istrage, Komisija je utvrdila da ni u jednoj od ovih ustanova nijedno dijete nije umrlo od gladi. Štoviše, Komisija, osnovana kao izravan rezultat Corlessinih tvrdnji, nije pronašla dokaze koji bi potkrijepili njezine druge tvrdnje.
Irski će porezni obveznici biti prevareni za dodatnih 800 milijuna eura koje će platiti kao odštetu. Iznenađujuće, odštetu treba platiti irska Vlada, usprkos nalazima vlastite istražne Komisije koja je potvrdila da nije bilo zlostavljanja u katoličkim domovima za majke i bebe, prenosi portal Catholic Arena.
Irska vlada “uspjela” je na čelo Komisije za ispitivanje smrti u rodilištima i staračkim domovima imenovati pojedince koji nisu imali nikakvog znanja o povijesti medicine.
Zbog toga je Corless ljutito odbacila nalaze Komisije i, bez obzira na to, nastavila dalje. Čini se da je, unatoč trošenju milijuna eura na istragu, irska Vlada također odlučila ignorirati nalaze vlastite Komisije. Čak i prije nego što je Komisija osnovana, postojalo je obilje dokaza koji su u pitanje dovodili sposobnosti Catherine Corless kao povjesničarke, ne samo u pogledu mnogih aspekata povijesnog znanja, već posebno nedostatka znanja u području povijesti medicine.
Optužbe za izgladnjivanje
Međutim, Komisija je razumno zatražila mišljenje medicinskih stručnjaka u vezi s upotrebom izraza “marazam” na smrtovnicama. Marazam je, prema Catherine Corless ‘izgladnjivanje’, ali medicinski stručnjaci su rekli da to ne može biti istina. Marazam je bio općenit pojam koji su medicinari koristili za opisivanje dojenčadi koja nisu uspjela napredovati, uglavnom zbog temeljnoga nedijagnosticiranog zdravstvenog stanja. To je pak bilo posljedica nemogućnosti probavnog sustava djeteta apsorbirati hranjive tvari.
Komisija je otkrila da je u županijskim domovima umrlo 9 000 djece, u odnosu na puno manji broj stradalih u vjerskim domovima u razdoblju od čak 76 godina, između 1922. i 1998. godine.
Marazam nikada nije bio medicinski izraz za izgladnjivanje, a svaki povjesničar s pristupom latinskom rječniku može vidjeti kako se taj izraz ispravno prevodi. Izvorno je bila klasificirana kao bolest iscrpljivanja, ali je ovih dana redefinirana kako bi se odnosila na određenu vrstu pothranjenosti. Gospođa Corless i drugi “zaobišli” su rječnik, uzeli pojam pothranjenosti i pustili ga u eter, tako da se uskoro pojavila besmislica o izgladnjelim bebama.
Navodna mržnja prema izvanbračnoj djeci
Međutim, potpuno su zaboravili usporediti tu brojku s općom smrtnošću dojenčadi/djece. Bilo je to razdoblje u kojem su stradala mnoga djeca, bez obzira na bračni status njihove majke. Da budemo precizni, 219.064 mladih duša izgubljeno je u istom razdoblju, uz spomenutih 9.000. Slično tome, Catherine Corless također je propustila spomenuti da je od 796 smrtovnica djece preminulih u Tuamu, najmanje šezdeset dvoje bilo djeca udanih majki. Time je dopušteno kruženje pogrešne predodžbe da su u tim ustanovama umirala samo djeca nevjenčanih majki.
Još jedan kamen temeljac optužbi za ubojstvo i zlostavljanje jest da su vlasti koje su nadzirale sve vrste dječjih ustanova mrzile izvanbračnu djecu.
Prema jednom komentatoru, djelovali su kako bi “sakrili neugodnost za katoličku Irsku”. No, u tim su ustanovama umrla i mnoga djeca rođena u braku. Kada se postavi pitanje zašto su zlostavljani i ubijeni, to može izazvati sumnju da optužbe ne izgledaju onako kako su prezentirane. Izostavljanje važnih informacija poznato je kao ‘laž propustom’, a promicatelji skandala, novinari i televizijske kuće izostavili su cijelo brdo dokaza.
Prešućeni izrazi zahvalnosti štićenika domova
Izvješće Komisije uključivalo je svjedočanstva bivših štićenika da su redovnice prema njima dobro postupale, da su im domovi bili utočište i da su im zahvalni na iskazanoj dobroti.
Mnoge žene pobjegle su iz nasilnih, incestuoznih i zlostavljačkih domova. Iako su njihova svjedočanstva objavljena u konačnom izvješću Komisije, nijedno se nije pojavilo u nijednoj irskoj novinskoj publikaciji. Štoviše, vrlo je teško u mainstream medijima pronaći priče koje bi čitateljima omogućile razmišljanje o racionalnijoj i razumnijoj interpretaciji povijesnih događaja.
Istražna komisija utvrdila je da nema dokaza koji bi poduprli navode o zlostavljanju, zanemarivanju ili ubojstvima. Međutim, dokazi o Vladinoj nesposobnosti su brojni – ako znamo gdje ih treba tražiti.