Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno. Onaj koji čisti patnjom, čisti za ljubav. Stoga traži sve načine da što više ublaži patnju koja čisti; onaj koji je pročišćen pati, ali ljubav koja ga veže za Onoga koji je pročišćava čini patnju prihvatljivijom. Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem, piše Catholic Exchange.

Bog im na sve načine ublažava muke i tješi ih, kao što majka ljubi i miluje svoje dijete koje mora na operaciju.

Stoga nije iznenađenje prepoznati da u Čistilištu postoje radosti, utjehe i olakšanje. U tome vidimo Božju ljubav prema onim dušama koje su pročišćene i ljubav prema dušama koje, žudeći za pročišćenjem, s ljubavlju razmatraju sklad između pravde i Božjeg milosrđa. Duše žele trpjeti, jer je to potreba njihove vlastite ljubavi koja ih tjera prema Bogu; u svojim bolima osjećaju Božju utjehu i ne mogu odbiti svoje pročišćenje zbog sreće koju će primiti u svojoj vječnoj slavi. On im na sve načine ublažava muke i tješi ih, kao što majka ljubi i miluje svoje dijete koje mora na operaciju.

Ako Bog plače nad izgubljenim dušama koje se svojevoljno i s nemilosrdnom mržnjom odvajaju od Njega, koliko li je više dirnut zbog onih duša koje Ga vole i žude za Njim? Previše smo navikli Boga smatrati najstrožim sucem. Mi odvajamo Njegovu pravdu od Njegove milosti i Njegove ljubavi, koje su u Njemu jedno te isto, i samo jedna ljubav kao u sjedinjenju poljupca. “Iustitia et pax osculatae sunt – Pravda i mir su se poljubili” (Ps 85,11).

Prva radost duša u Čistilištu je da se osjećaju potvrđene u milosti. Sada su sigurne u svoje vječno spasenje i svoju nesposobnost za grijeh; oni razmatraju sav užas grijeha koje su počinili, osjećaju neizmjernu tugu u bolovima koje sada trpe i iskreno se kaju za te grijehe. Radost je to koju ne možemo lako pojmiti jer bezbrižno živimo u neizvjesnosti našeg vječnog spasenja. Činjenica je, potvrđena mnogim objavama i povijesnim izvještajima, da duše u Čistilištu radije ostaju u bolovima koje tamo trpe, sa sigurnošću da su spašene i bez grijeha, nego da se vrate na zemlju bez ikakve sigurnosti da će biti spašene. Oni koje su čuda svetaca vratila u život uvijek su birali povratak u smrt i povratak u Čistilište.

Druga radost koju duše u Čistilištu osjećaju jest njihovo vlastito pokajanje. Budući da ljube Boga na savršen način i žude za njim, iskreno im je žao što su ga uvrijedili i žele se okajati i popraviti. Ima duša na zemlji koje, istinski se kajući za svoje grijehe, osjećaju potrebu da sakramentalnoj pokori pridodaju i druge teške pokore i neugodnosti svih vrsta. U njima se raduju u svom unutarnjem duhu jer pate zbog ljubavi. Duše u Čistilištu, koje savršeno poznaju i svoje najmanje grijehe, raduju se iskupljujući ih.

Sveta Katarina Đenovska dobila je posebna otkrivenja o radostima Čistilišta. Ona piše:

Vidim duše željne trpljenja boli Čistilišta iz dva razloga. Prvo, jer smatraju to Božjom milošću. Oni razumiju da ako Božja dobrota ne bi ublažila pravdu milosrđem, zadovoljavajući je najdragocjenijom Krvlju Isusa Krista, čak bi i jedan grijeh zaslužio tisuću pakla. Duše u Čistilištu, naime, posebnim svjetlom opažaju Božju veličinu i svetost. One pate, ali se, u isto vrijeme, raduju klanjajući se Njegovoj veličini i priznajući Njegovu svetost. Njihova je radost slična onoj mučenika koji su patili u klanjanju i svjedočenju živoga Boga i Isusa Spasitelja; međutim, za duše u Čistilištu, ta se radost osjeća u mnogo većem stupnju.

Drugi razlog za radost duša u Čistilištu, kaže svetac, jest pokajanje. Duše u Čistilištu vide sebe kako vrše volju Božju i uživaju u onome što ljubav i milosrđe Božje stvaraju u njima. Bog im u trenutku utiskuje ova dva svojstva u um, i, budući da su u milosti, oni to čuju i razumiju prema svojim mogućnostima, s velikom radošću. Ta se radost povećava s njihovim stupnjem blizine Bogu. Najmanja spoznaja koju je moguće imati o Bogu je, zapravo, mnogo veća od bilo koje boli ili sreće koju čovjek može zamisliti na zemlji. Zato duše u Čistilištu s radošću prihvaćaju boli koje ih čisteći čine bližima Bogu. Malo po malo, oni vide smanjenje prepreka koje ih sprječavaju da Ga posjeduju i uživaju u Njemu.

Treća radost duša u Čistilištu je utjeha ljubavi, jer ljubav sve čini lakšim. Duše u Čistilištu su u oceanu ljubavi, jer Čistilište je natjecanje ljubavi. Ljubav je ta koja zadaje boli dušama, ali bol ublažuje ljubav, mnogo više nego patnja sv. Lovre, koji je mučenički bio živ pečen na žaru. “Ugljen”, uzviknuo je, “za mene je poput ruža”; a ipak su bili tako vrući da je rekao i tiraninu: “Već sam opečen s ove strane; okreni me na drugu stranu.”