Zašto se Crkva nije više založila za roditelje odgojitelje u Zagrebu, nasuprot gradskoj vlasti koja želi uništiti ono najsvetije – obitelj? Crkva nije nimalo kritična prema stranci Možemo!, dok su oni istovremeno kritični prema Crkvi što su već pokazali, na primjer, zabranom blagoslova vrtića u Kašini.

Politika je po sebi nešto dobro jer je to zauzimanje za opće dobro i svaki političar koji služi narodu koji ga je izabrao trebao bi biti vođen općim zajedničkim dobrom, ne samo ideologijom koju zastupa. Dakako da će ideologija u jednoj izbornoj jedinici, u jednom gradu ili državi ovisiti o biračima. Birači su glasali za ovu stranku da bi upravljala gradom.

Dakle, kada bi birači bili više kritični prema političarima i kada bi više glasali prema svojoj savjesti, odnosno prema onim vrijednostima za koje se zalažu, imali bi takve političare.

Budući da se to nije dogodilo, stranka koju je izabrala većina vodi Grad Zagreb.

Crkva je pozvana u prvom redu propovijedati evanđelje, dijeliti svete sakramente. Nije pozvana toliko se miješati u politički život, no dužnost Crkve je da ističe one vrijednosti koje proizlaze iz evanđelja, iz Svetoga pisma. Dakako da je tu zalaganje za dobro obitelji kao nepovredive i temeljne zajednice i društva i Crkve te da i političari i Crkva trebaju učiniti sve da se zaštiti ta temeljna zajednica, a to je obitelj i dobro supružnika, da mogu raditi, zaraditi za svoj život, da se mogu brinuti za svoju djecu i da se djeci daje ono što je potrebno, a to je pitanje škole i dobrog odgoja. Crkva se, pak, kao brižljiva majka treba brinuti za svoje obitelji da budu mjesta u kojima će se upoznati Boga, ljubiti Boga, i da budu kao male kućne Crkve, mjesto u kojem se posreduje spasenje.

Nisam za to da se Crkva izravno miješa u politiku, ali Crkva treba biti neslomljivi glas istine i zalaganja za ono dobro koje proizlazi iz Objave, Svetoga pisma ili učiteljstva Crkve.

Crkva smo svi mi i Crkva kao zajednica Kristovih vjernika sudjeluje u izbornom procesu biranja novih političara. Zato oni koji se smatraju Crkvom trebaju biti vođeni onim vrednotama koje Crkva propovijeda kada idu na birališta.

Što znači rečenica u Svetom pismu vezana uz Josipa i Mariju: “Uze k sebi svoju ženu i ne upozna je dok ne rodi sina.” Jesu li Josip i Marija konzumirali svoj brak?

Crkva nas uči, i to je dogma, da je Marija vazda djevica, da je Marija djevica prije, tijekom i nakon začeća, i to Marijino djevičanstvo, zapravo je i slika Crkve koja treba biti čista za svoga Zaručnika, neokaljana i potpuno predana. Za svetoga Josipa se u Tradiciji Crkve kaže da je djevičanski zaručnik Blažene Djevice Marije, odnosno da je pravedan. U Josipovu pravednost pripada i to da prihvaća Božji plan sa svojim brakom, odnosno da odgaja Božjega sina i da mu bude zakoniti otac i poštuje djevičanstvo svoje zaručnice Blažene Djevice Marije.

Svetost njihova braka sastoji se u tome da prihvaćaju Božju volju s njima kako je to dragi Bog zamislio, dakle da Ona bude vazda djevica i da sveti Josip bude čuvar tih svetih otajstava Božjega sina i Marijina djevičanstva, odnosno Marijina života kao takvog.

Slušajući tradiciju Crkve, mi vjerujemo da njihov brak nije bio konzumiran na takav način. No ljubav se u braku ne pokazuje samo i isključivo u intimnom bračnom činu, nego se ljubav pokazuje na mnoge druge načine. U ljubavi, skrbi i predanju, ali i u ljubavi koja je spremna umrijeti nekim svojim slikama i svojem interesu, tako da je sveti Josip ljubeći Mariju i Isusa, umro svojoj želji za vlastitim potomstvom, da bi se mogla ispuniti Božja volja, da bi Sin Božji mogao rasti i da bi Marija sačuvala svoje djevičanstvo. E to je ljubav!

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: