“Jedino što imam, jedino što je moje vlasništvo, moj proizvod, moje su vlastite pogrješke kao jedina prilika da postanem svet. Sve ostalo je Božja milost, to nije moje! Jer ljubiti neprijatelja ne teče mojim venama, mojim venama teče želja za osvetom, za podmirenjem pravde; praštati kao On, nemam snage, radije povrede drugih guram pod tepih i glumim da sam oprostio; biti strpljiv poput Njega, nemam volje jer bih sve lijepe i dobre učinke svojih napora rado postigao sada i odmah; u svemu pak biti predan Očevoj volji nemam hrabrosti, jer tako brzo molim, Oče, budi volja moja, a ne budi volja tvoja, jer se bojim Njegove volje u svom životu”, rekao je vlč. Budinski

Svetac nije čovjek koji nikada nije sagriješio, nego onaj koji je postao veći od grijeha koji je počinio, od greške koju je proizveo. Svetac je čovjek koji je dovoljno velik da prizna svoj grijeh, dovoljno mudar da od njega uči, profitira, i dovoljno snažan, da ga ispravi.

Govoreći o pogrješkama vlč. Branimir je istaknuo:” Svaka pogrješka šalje jednu poruku. Da bismo otkrili, slovkat ćemo svako pojedino slovo te riječi, a riječ glasi: pogrješka. 

 P – kao povratna informacija o tvom životu. Svaka tvoja pogrješka daje ti važne informacije o tebi, o tvom načinu života, tko si ti, kako reagiraš, gdje si najslabiji, koje su tvoje vrline, a koje mane.

O – kao ograničenja koja te upozoravaju na to da staneš, osvrneš se i razmisliš o svojim postupcima.

G – kao geografski položaj, putokaz koji nam pokazuje pravi put, ako mu dopustimo da nas On vodi.

R – kao jedno zdravo rivalstvo koje se pojavljuje. Naime, sve tvoje pogrješke postaju rivalstva koja su prisutna kako bi ti omogućila da postaneš zreo, da rasteš.

J – kao jutra. Jutro predstavlja buđenje. Pogrješke su kao jutra našeg života koja nas drže mentalno trijeznima, kada se ulijenimo i vraćaju nas na put svetosti.

E – kao empatija, jer nam naše pogrješke pomažu razumjeti potrebe bližnjih.

Š – kao šutnja, u kojoj otkrivamo istinu o sebi na pravi način. Jer nakon pogrješke, kada vidimo koliko smo maleni, stanemo i zašutimo. A šutnja je jedino vrijeme kada dopuštaš Bogu da ti otkriva istinu o tebi, da nam nešto kaže. Jer dok si ti velik, snažan, nepogrješiv, ne čuješ Boga, ti pričaš, a ne On i tada ti On nema što reći jer Ga ne čuješ.

K – kao ključevi koji otvaraju vrata prilikama, novim mogućnostima koje nam Bog daje u životu. Tada otkrivaš predjele u kojima nikada dotada nisi bio.

A – kao akcija na koju te pogrješka zove, a koju akciju ćeš učiniti kako bi rastao, kako bi se maknuo s mjesta. Ako ne učiniš korak, onaj svoj, autentičan, nikada nećeš postati svet.”

Ako imamo ispravan odnos prema svojim slabostima, manama, greškama, one će imati sposobnost dići nas same i one kojima smo okruženi na jednu višu razinu, na razinu svetosti.

Na kraju vlč. Branimir naglašava: “Prvo zagrli svoje pogrješke, umjesto toga da ih se strašiš, da ih se bojiš. Ova emisija želi poručiti samo to. Prestani se bojati svojih pogrješaka. Druga poruka koju bih ti danas htio uputiti, a tiče se tvoje svetosti je da na tom putu ne činiš najveću pogrješku koju možeš učiniti, a to je ne činiti ništa! Sveci su ljudi koji su imali sposobnost činiti dobro samo zato jer nisu imali strah od vlastitih grješaka. Nije moguće da u svome životu činiš velike stvari i imaš strah od toga da ćeš pogriješiti.  Treće: želiš li utjecati i zadiviti druge, onda im ne pričaj o svojim uspjesima i na koji način si ih postigao. Svjedočanstvo tvojih uspjeha, tvojih snaga nikoga neće učiniti boljim osobama. Želiš li utjecati na druge i pomoći im da postanu sveti, govori im o svojim pogrješkama i načinu na koji si ih uspio ispraviti. To je put svetosti! Četvrta poruka: Usredotoči se na rast koji si postigao, gledaj naprijed, gdje Bog jest, a ne na pogrješke koje si učinio. Peta poruka kako da izvučeš maksimum iz svojih pogrješaka je ta da se usredotočiš na ono što je ispred tebe. Bolje je činiti nove pogrješke, nego činiti stare.”

“Ako imamo ispravan odnos prema svojim slabostima, manama, greškama, one će imati sposobnost dići nas same i one kojima smo okruženi na jednu višu razinu, na razinu svetosti. Svetac nije čovjek koji nikada nije sagriješio, nego onaj koji je postao veći od grijeha koji je počinio, od greške koju je proizveo. Svetac je čovjek koji je dovoljno velik da prizna svoj grijeh, dovoljno mudar da od njega uči, profitira, i dovoljno snažan, da ga ispravi”, rekao je vlč. Budinski.