Svećenik pred izazovima današnjeg društva, žive li svećenici i propovijedaju li autentično te kako se nose s osjećajem usamljenosti samo su neka od pitanja na koja su odgovore tražili današnji Argumenti HKR-a 17. listopada.
Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić naglasio je da je, posebno od vremena Drugoga Vatikanskog sabora, svećenik ponajprije pozvan biti čovjek odnosa: “Za autentični život jednog svećenika je bitan četverostruki odnos; prije svega odnos s Bogom, potom odnos s biskupom, odnos sa subraćom svećenicima i odnos s narodom Božjim.”
To je zapravo cjelina bez koje je svećenički život nezamisliv.
Biskup Palić zahvalio je svim svećenicima koji, uz to što si često sami kuhaju, peru i čiste te rješavaju brojne administrativne poslove, nalaze vremena za bliskost s ljudima.
U emisiji je spomenut i nedavni mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije na kojem je varaždinski biskup Bože Radoš citirao riječi sv. Grgura Nazijanskog: “Treba započeti s čišćenjem samih sebe prije čišćenja drugih. Potrebno je biti poučen da bismo mogli poučavati, postati svjetlo da bismo mogli rasvjetljavati, približiti se Bogu da bismo mogli približiti Bogu druge i biti posvećen kako bismo mogli posvećivati.”
Povezanost svećenika i naroda je od presudne važnosti
I povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. vlč. Jakov Rađa spomenuo je važnost povezanosti svećenika i naroda: “Svećenik nije individualna osoba, nego je čovjek Crkve. Svim svojim dobrom što čini obogaćuje Crkvu, a kad nešto loše čini, to nije samo njegov problem, nego utječe na cijelu zajednicu. Mi svećenici, ako i uspijemo nešto činiti, onda to nije zbog naše osobne svetosti, nego zahvaljujući mnogim ljudima koji za nas mole.”
Treba uvijek iznova poticati Crkvu na molitvu za svoje svećenike.
“Mi se ne možemo osloniti samo na našu molitvu koja je važna i potrebna, nego i na molitvu čitave Crkve za nas. Teškoće koje se javljaju na putu svećenika nisu male. One su, sasvim sigurno, danas možda i izraženije nego prije, upravo zato što svećenik u današnjoj kulturi više ne može računati na autoritet koji je primio po sakramentu reda, nego ga mora steći ‘na terenu'”, poručio je vlč. Rađa.
Svećenik je učitelj molitve
Odgojitelj bogoslova Hercegovačke provincije Uznesenja BDM dr. sc. fra Josip Serđo Ćavar spomenuo je pak tri važne karakteristike svećeničkog poslanja, poredavši ih po važnosti – gorljivost molitve, dosljednost života i pastoralnu ljubav.
Svećenik je suvremeni mistagog i pozvan je biti ljudima most do Krista, a ne zapreka.
Zato je dodao: “Jako lijepo iskustvo svećeništva je kad osjetiš da ljudi uz tebe, u duhovnim razgovorima ili ispovijedima, mogu presložiti svoj život. Mislim da smo po toj blizini s ljudima najviše kristovski, ukoliko ih pratimo, pogotovo one koji su daleko, koje je razočarao život, možda i Crkva, i koji prolaze neke svoje krize i križeve. Mnogi su danas potrebni utjehe i očinske blizine svećenika”, zaključio je fra Serđo.