Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila docentica Dubravka Petrović Štefanac, tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Emisiju je pripremio izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, profesor na Katedri za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
U nazivu ove emisije spominje se riječ „Crkva“. Iz srca „Crkve“ proizlazi njezino poslanje i njezino blago, odnosno socijalni nauk Crkve. Kroz mjesec listopad želim zajedno s vama promišljati o Crkvi u 21. stoljeću, odnosno o njezinim glavnim karakteristikama koje mogu biti od pomoći za razumijevanje položaja vjernika u Crkvi 21. stoljeća i svijetu. Danas želim s vama podijeliti nekoliko misli o Crkvi kao zajedništvu.
Tema Crkve kao zajedništva velika je tema kojoj sv. Pavao posvećuje veliku pozornost spominjući tu riječ 14 puta u svojim spisima. On ističe kako je Bog taj koji poziva u zajedništvo sa svojim Sinom Isusom Kristom te kako su „čaša blagoslovna“ i „kruh koji lomimo“ zajedništvo tijela Kristova. U Prvoj Ivanovoj poslanici ova vertikalna dimenzija zajedništva proširuje se na horizontalnu: to se zajedništvo s Kristom proširuje na zajedništvo s ljudima. Zajedništvo s Bogom i zajedništvo s ljudima su temeljne dimenzije Crkve koje u različitim svojim ostvarenjima u živoj zajednici vjernika kroz povijest poprimaju različite oblike. Postavljam s vama danas zajedno pitanje: kakvo je to zajedništvo danas?
Na tragu dokumenata Drugog vatikanskog koncila, poslijekoncilskih papa sve do pape Franje može se izdvojiti nekoliko karakteristika Crkve shvaćene kao zajedništvo: Crkva kao zajedništvo u različitosti, Crkva je misionarska, Crkva je mjesto susreta.
(1) Crkva je zajedništvo u različitosti. U Crkvi svaki član po sakramentu krsta ima jednako dostojanstvo, krsno dostojanstvo, dostojanstvo Kristovog učenika. Biti Kristov učenik nije statična kategorija, nego dinamična kategorija koja uvijek potiče na živo, egzistencijalno, kreativno i plodonosno življenje toga zajedništva u različitosti u Crkvi odnosno župnim zajednicama i obitelji. Različitosti su temelj promjene, života i rasta u Kristu. Kao što u obitelji postoje različitosti iz kojih nastaju drugačiji stavovi i pogledi, tako i u Crkvi postoji bogatstvo stavova i pogleda. Postoji opasnost da se različitosti pretvore u suprotnosti koje mogu narušavati zajedništvo. Veliki teolog Johann Adam Möhler u 19. stoljeću pisao je o postojanju suprotnosti unutar Crkve čije zajedništvo osigurava Duh Sveti. Na taj način želio je istaknuti kako je Crkva živa zajednica, a ne statična kategorija. Stoga su sve suprotnosti koje postoje u Crkvi, župnim zajednicama i obitelji zapravo model života Crkve. Dakako, suprotnosti se ne bi trebale pretvoriti u protivljenja i raskole, upravo zbog činjenice da sve suprotnosti ujedinjuje Duh Sveti u Isusu Kristu.
(2) Crkva je misionarska. Okupljeni od Boga u zajedništvo kršćani su pozvani nastaviti Njegovo djelo spasenja, u Njegovo ime okupljati u jedinstvo u različitosti. Crkva je stoga uvijek, a danas na specifičan način, misionarska. Svaki je kršćanin u tom smislu odgovoran da na kreativan način iziđe iz ustaljenih crkvenih obrazaca ponašanja i pronađe skrivene puteve do ljudskih srdaca kako bi se svaki čovjek osjetio ljubljen, to jest pozvan u zajedništvo u koje Krist poziva. Papa Franjo često puta piše i govori o Crkvi koja izlazi. Abraham, Mojsije, Jeremija i mnogi drugi biblijski junaci su izašli, kako papa Franjo piše: „iz vlastite udobnosti i imali hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja.“ (EG 20) Snaga misionarskog zalaganja i evangelizacije proizlazi iz jednostavnosti srca a snagu dobiva iz nježnosti i ljubavi kakvu je posebice u svome srcu gajila Marija koju papa Franjo naziva „zvijezdom evangelizacije“.
(3) Crkva je mjesto susreta. I to mjesto susreta sa samim Bogom. Ona je jednostavno par excellance znak Božje blizine. Također, svaki je kršćanin, pozvan da Kristovo lice otkrije, a ne zakrije, svakom čovjeku. Stoga je Crkva zajednica vjernika koja uvijek ima za cilj približiti Krista svakom čovjeku. Bog se čovjeku učinio blizim, bliskim prijateljem, bratom u Isusu Kristu. Crkva je znak te blizine, a svaki kršćanin promicatelj, zagovornik, promotor Božje blizine.
Crkva trećeg tisućljeća stoga će po svoj prilici biti ono što je bila, a na različiti način: zajedništvo različitosti, misionarska i mjesto susreta s Bogom.
Izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, profesor je na Katedri za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Doktorski rad pod nazivom “Hermeneutički zaokret Davida Tracyja: od Blagoslovljenog bijesa za redom do Analoške imaginacije” obranio je 2015. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao vjeroučitelj.