Što učiniti ako je suprug zatražio razvod, a vjenčani smo u crkvi i već imamo dijete?

Vjerujem da je o toj temi puno toga već rečeno. Za vjernike katolike nema rastave. Ako je ženidba sklopljena, rastava ne postoji. Oni koji traže, na crkvenom sudu ne dobivaju rastavu, nego se ženidba proglašava ništavom. A to znači da je prije ženidbe jedna ili druga strana bila prevarena.

Ako su valjano vjenčani, oni su muž i žena do groba. Doduše, postoji rastava od stola, postelje i zajedničkog života.

Pitanje je svete pričesti kod rastavljenih, koja im nije dopuštena samo ako su u nekoj drugoj vezi. Zašto? Zato jer ti je pravi muž, i prava žena, onaj i ona kojoj si se obećao/obećala pred oltarom. Niste rekli “Ljubit ću te i poštivati 5 ili 10 godina, dok ćeš mi biti lijep/a”, nego u sve dane života, u dobru i zlu, zdravlju i bolesti. Očito, to je za stalno.

Oni koji su rastavljeni ili žive u nekoj drugoj asocijaciji, ne mogu na ispovijed i na pričest. Tu mi, svećenici, imamo problem jer ljudi to ne znaju, kažu da im nitko nije to rekao, čak se i po novinama piše kako je Crkva prestroga i to nema smisla. Ali logika je jako dobro postavljena, a postavio ju je sam Isus: “Napusti li muž ženu pa se oženi drugom, prema prvoj čini preljub” i obrnuto. Slušateljica je u situaciji da ju je muž doveo pred gotov čin. S obzirom da imaju dijete, situacija je još teža. Ako se radi o crkvenom sudu, postoji jasna procedura na internetskim stranicama crkvenih sudova, primjerice na ovoj stranici. Ako želite neki savjet, na raspolaganju su vam crkveni pravnici kojima se, u ovakvoj situaciji, možete javiti na konzultacije.

Što kada pokojnik ili pokojnica umre, a obitelj i prijatelji požele za uspomenu uzeti neke njihove stvari. Je li to, s duhovne strane, u redu ili je to znak navezanosti?

Kroz studij, ali i više od trideset godina svećeništva, nikada nisam čuo da je netko u Crkvi o tom pitanju uopće govorio. To je osobna stvar. Ako nekoga voliš, zadržat ćeš uspomenu na njega. Ako ti to pomaže da lakše prebrodiš njegov odlazak, zašto ne? Ali nema tu nikakvog grijeha, nikakve krivnje. To će svatko sebi posložiti kako mu odgovara. Svakako, na duhovnoj razini nema posljedica i mi time ne držimo pokojnika “zarobljenog” ovdje. Uvijek preporučam da se molitva pojača.

Imam iskustvo da su mi u manje od dvije godine u vječnost prešli i mama i tata i brat, dakle svi moji. Kad se sve to dogodilo tako brzo, čak sam se pitao hoće li se moja vjera poljuljati, premda sam svećenik. Međutim, ona se pojačala. Pojačala se molitva i duhovni život i jednostavno osjećam i dalje njihovu pomoć i povezani smo u molitvi. Događaju se velike tragedije, mladi umiru, događaju se nagle smrti pa čovjek često padne u napast i pita se: “Gdje je taj Bog, kako nas je mogao tako kazniti?”

Ali ako pokušamo eliminirati Boga, to znači da smo maknuli i naše pokojne. To znači da su oni samo prah i pepeo na Krematoriju i da će se pretvoriti u blato.

Ne, ja sam za svoje drage rekao “Isuse, sad mi ih ti čuvaj. I čuvaj jedno lijepo mjesto kod njih za mene, da i ja zavrijedim doći blizu njih.” U tom smjeru bi trebalo razmišljati i moliti, barem jedan Oče naš ili Zdravo Mariju koja možda nedostaje da bi naši pokojni u punini zasjali kod Gospodina.

Moja bliska prijateljica ima ljubavnika koji je obiteljski čovjek. Jako smo dobre trideset godina, ali me proganja zašto ona to čini. Savjetovala sam je da prestane i upozoravam je na njen grijeh, ali ne vrijedi.

Slušateljica može samo moliti jer ona je svoje učinila. Najgore je kad najbolja prijateljica “da blagoslov” i kaže “Nije to strašno, nisi ti jedina, to se svima događa.” Uvijek bi trebalo i voditi računa što je s tom obitelji i kako bi se osjećala da sam ja na mjestu te žene. Mislim da je sve rekla, neka samo moli za nju, a to je više stvar njezine prijateljice koja mora donijeti ispravnu odluku.

Ona je sve dobro učinila i ispravno je savjetovala kao prijateljica.

Obično se od prijatelja očekuje apsolutnu potporu. Ali s vremenom se pokaže da su nam pravi prijatelji iskreni. Oni će nam reći i ono što nam ne paše. Vrijeme pokaže tko su nam istinski prijatelji, zato pohvaljujem ovo prijateljstvo. A valja uočiti još jednu stvar, da je slušateljica prijateljicu upozorila na grijeh, ali nije prekrižila grešnika/prijateljicu.