Jučer, u nedjelju 9. listopada 2022., na Trgu svetog Petra papa Franjo proglasio je svetim Ivana Krstitelja Scalabrinija (1839.-1905.). Ovaj pastir duša, podrijetlom iz Coma (Italija), postao je biskup Piacenze sa samo 36 godina i strastveno je služio ljudima svoje biskupije, posebno najsiromašnijima. Posebno su ga dirnuli valovi talijanske emigracije u Ameriku.

Kako bi pomogao siromašnima, 1887. godine utemeljio je Kongregaciju misionarki svetog Karla, a 1895. i ženski ogranak, Kongregaciju sestara misionarki svetog Karla Boromejskog. Danas su ova dva ogranka prisutna širom svijeta i nastavljaju pomagati migrantima.

Sestra Lina Guzzo redovnica je 57 godina u ovoj kongregaciji koja broji 500 sestara prisutnih u 27 zemalja na svim kontinentima, a vicepostulatorica je kauze za proglašenje blaženim biskupa Scalabrinija. Ona služi migrantima na Siciliji, nakon što je brinula o migrantima u Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji i Albaniji.

Za I.MEDIA-u govori kako čovjek koji je biti proglašen svecem nadahnjuje papu Franju i Crkvu, prenosi Aleteia.

Briga za migrante temeljni je stup pontifikata pape Franje. Što za vas znači da će upravo ovaj papa proglasiti svetim blaženog Scalabrinija?

Imam snažan osjećaj zahvalnosti. Kada Papa govori, ne govori ništa, a da ne uključi migrante, a rekla bih da je u tome potpuno prihvatio duh blaženog Scalabrinija. Kontekst se promijenio, ali u duhu – brizi i suosjećanju – papa Franjo se u potpunosti može identificirati s karizmom blaženog Scalabrinija.

Scalabrini je zasukao rukave osobno i u svom srcu preuzeo na sebe one koji su bili posljednji i odbačeni, kako kaže Papa. Papa je kanonizirao našeg utemeljitelja jer želi migrantima dati “oca”.

Biste li rekli da papa Franjo produžuje ostavštinu bl. Scalabrinija?

Geslo blaženog Scalabrinija bilo je donijeti migrantima osmijeh domovine i utjehu vjere. Papa Franjo to ne govori na ovaj način, ali on te iste koncepte primjenjuje u svemu. Primjerice, taj se duh može vidjeti u njegovoj strepnji i zabrinutosti zbog terora rata. Misli na sve jadnike koji moraju pobjeći ili su u ugrozi od smrti.

Godine 1880. biskup Scalabrini bio je pogođen kada je na milanskom željezničkom kolodvoru ugledao skupinu siromašnih emigranata spremnih za odlazak u Ameriku. Papa Franjo ušao je u povijest kada je 8. srpnja 2013., u prvoj godini svog pontifikata, otišao u luku Lampedusa posjetiti migrante. U ovom sam događaju vidjela i osjetila lik biskupa Scalabrinija na milanskom željezničkom kolodvoru, koji je ugledao te jadnike i rekao sam sebi: “Tko će ih braniti? Tko će im pomoći? Tko će im prije svega pomoći da očuvaju vjeru?”

Godine 1905., nekoliko mjeseci prije svoje smrti, blaženi Scalabrini predložio je osnivanje Središnjeg povjerenstva za sve doseljenike, koje mnogi smatraju pretečom Papinskog vijeća za pastoral useljenika i putnika, osnovanog 1907. Danas to tijelo ima postaje Sekcija za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Kako doživljavate Scalabrinijevu ostavštinu u Vatikanu?

Blaženi Scalabrini bio je prorok. S umom okrenutim budućnosti, umro je ostavivši kao dio svoje ostavštine projekt ove komisije, koji je sada u rukama samog pape. Tadašnji projekt odnosio se na Talijane u inozemstvu, ali je biskup Scalabrini već tada predvidio da će Crkva biti zainteresirana za sve migrante u svijetu, svih vjera i nacionalnosti.

Biskup Scalabrini je prerano umro, ali je to ohrabrenje ostavio nama, svojoj djeci, članovima svoje Družbe, ali i Crkvi općenito. Doista, 1952. godine, kada je objavljena Exsul Familia [apostolska konstitucija pape Pija XII. o seobi], duh nadbiskupa Scalabrinija bio je vrlo prisutan.

Blaženi Scalabrini proglašen je svetim u nedjelju uz oslobođenje od ispitivanja drugog čuda. Zašto?

Prije gotovo godinu dana, u siječnju, postulator kauze za kanonizaciju, svećenik Scalabrini Graziano Battistella, u pismu je biskupe svijeta upitao je li bl. Scalabrini poznat u njihovim biskupijama, postoji li mu pobožnost i ima li milosti darovane od njega.

To je odjeknulo među biskupima, pa su odgovorili da je biskup Scalabrini i poznat i cijenjen, ali su tražili i njegovu kanonizaciju. Naime, biskup Scalabrini bio je i ostaje uzor svetosti za biskupe. Riječ je o biskupu koji je u drugoj polovici 19. stoljeća uzeo u obzir najpotrebitije i poticao na to Crkvu i talijansku državu. On je uzor jer potiče biskupe na rad, da stanu uz one koji su ostali.

Papa je, uvažavajući ovaj zahtjev biskupa i stav od 400 stranica koji je pripremio Dikasterij za kauze svetaca, odlučio da je ovaj blaženik vrlo relevantan za današnji društveni kontekst. Smatrao je da nema potrebe za drugim čudom za kanonizaciju, što je pravilo u kanonskom pravu. Papa je naveo čvrste razloge, a to je da blaženi Scalabrini služi kao uzor Crkvi i biskupima, i nama redovnicima, da budemo vjerni svojoj karizmi i da budemo sve predaniji i odgovorniji, a također da dajemo oca migrantima.

Osjećaju li se migranti s kojima radite dirnuti ovom kanonizacijom?

Živim u Messini, gdje uglavnom radimo s dvije prilično velike zajednice, jednom sa Šri Lanke i drugom s Filipina. Njih 95 došlo je na kanonizaciju u nedjelju. Osjećali su odgovornost poći s nama jer mi predstavljamo njihovu Crkvu koja im je bliska. Žele pokazati svoju solidarnost s nama ovim velikim blagdanom proslave ovog sveca, kojeg će imati za oca.

Mi Scalabrinci imamo malo tog “duha kofera” – činjenice da svoj šator selimo gdje god zatreba. Migranti s kojima radimo to percipiraju. Oni vide da ne idemo kući samo u određeno vrijeme. Osjećaju da smo njihovi prijatelji i oslanjaju se na nas. Žele slaviti s nama, ali i osjetiti da im je bl. Scalabrini blizu.

Kako je vaša kongregacija doživjela trenutak kanonizacije?

Želimo da kanonizacija bude veliki trenutak za Crkvu i poticaj da budemo vjerniji svojoj karizmi i osjećamo da će tako i biti. Mislimo da ovaj trenutak može biti i poziv, osobito mladima, da razmisle o pozivu na redovnički život, da razmisle o potpunom darovanju vlastitog života Bogu kako bi bili u službi napaćenog čovječanstva. Migranti nisu samo u Italiji ili Europi, nego na svim kontinentima – kao i mi – i nadamo se da će nas Bog blagosloviti zvanjima po cijelom svijetu.

Biskup Scalabrini uzor je koji prosvjetljuje naše poslanje. Moramo biti aktivni i moliti na koljenima da nam oni koji su u potrebi dopuste da im budemo suputnici. Velika duhovnost koja prolazi kroz nas tri su ljubavi biskupa Scalabrinija: raspelo, Djevica Marija i Euharistija. To je duhovnost koja pokreće nas, redovnike, ali i sve one koji surađuju u našim djelima, poput skalabrijskih laika ili volontera.