Prikladno je da film koji slavi život počinje rođendanskom zabavom. Kad David Scotton navrši 18 godina, otac mu govori da Bog ima velike stvari isplanirane za njegov život. U početku, David vjeruje da je ovo jednostavno tipičan ponosni roditeljski komentar, ali ubrzo shvaća koliko je izjava istinita. Kako David počinje prihvaćati tko jest i prihvaća tko će postati, počinje spoznavati da je život uistinu poseban dar.

Životni znak (2022.), film je temeljen na istinitoj priči, a koji prati Davidov proces suočavanja sa svojim posvojenjem dok odlazi upoznati svoje biološke roditelje nakon svoje punoljetnosti, otvarajući kontakt s njima po prvi put. Budući da su ga odgajala dva ohrabrujuća i puna podrške posvojitelja koji su Davidu usadili svoju postojanu kršćansku vjeru, David je upoznao duboku ljubav u obitelji, odražavajući Božju dobrotu prema njemu. Ali putovanje vjere je putovanje traženja, pa je prirodno da David žudi saznati više o svojim korijenima i okolnostima iza njegovog usvajanja, piše Kathryn Sadakierski s Catholic Exchange.

Prekrasna, uzbudljiva posveta pokretu za život, svjedočeći o snazi ​​jedne odluke da promijeni međusobno povezane sudbine tolikih ljudi, film istražuje kako svi možemo utjecati jedni na druge koristeći živote koje nam je Bog dao da drugima donesemo nadu. Istinsko suosjećanje, oprost i ljubaznost u svojim interakcijama, promišljeno rješavanje složenih problema i potvrđivanje pozitivnih vrijednosti, što Životni znak (eng. Lifemark) čini dobrom preporukom za zajedničko gledanje s obitelji, osobito onih s tinejdžerima. Njegova snaga je u njegovoj poruci jedinstva, jer Davidovo putovanje nije samo putovanje samootkrivanja, već putovanja zajednice.

Isprva promatramo kako se Davidova mreža podrške, koja se sastoji od njegovih posvojitelja, zajedno s njegovim najboljim prijateljem Nateom, brine o njemu kroz izazove s kojima se suočava dok raste, zakoračivši u neizvjesnosti svoje budućnosti. Međutim, s vremenom, kako David čuje više priče koja je dovela do njegova čudesnog rođenja, on uzvraća, dijeleći svoju priču s drugima, tako da i on postaje kanal podrške, glasnik koji prenosi Božju milost onima oko njega. Iako je Davidova biološka majka, Melissa, bila na rubu prekida trudnoće kada je i sama imala samo 18 godina, srednjoškolka nespremna brinuti se za dijete, na kraju je odlučila to ne učiniti. Tog kobnog dana u klinici, Duh Sveti je potaknuo njezino srce da se promijeni. “Ustani. Još nije kasno” – osjetila je u sebi glas toga dana, i tako je i učinila, spasivši Davidov život.

Beba / Foto: Pixabay

Vidjevši izdržljivog, uspješnog i iskrenog mladića kakav je David postao, gotovo 19 godina kasnije, Melissa potpunije shvaća što je mogla propustiti da joj se sin nikada nije rodio. Počevši s rođendanskom zabavom, film također završava u slavljeničkoj noti, s još većim značenjem.

Pokrećući s poštovanjem dijalog o kretanju svijetom s empatijom i priznavanjem ljudskog dostojanstva, film nije političan, već je ukorijenjen u vjeri, s naglaskom na iscjeljujuću ljubav. Zalažući se za usvajanje, nudi važnu perspektivu koja zaslužuje da se čuje. U jednom od retrospektiva filma, gledajući transcendentni sjaj sreće kako obasjava lice tinejdžerice Melisse kada drži novorođenče Davida prvi put nakon što je rođeno, svjedočimo majčinoj sveobuhvatnoj ljubavi, sveobuhvatnoj priči koja nosi film. Prikladno je, međutim, da je “životni znak ” datum na pločici koji je David poklonio svojoj biološkoj majci Melissi, 19. ožujka, blagdan svetog Josipa, Isusovog udomitelja i vrhunskog primjera očinske ljubavi. To je podsjetnik na izvor svega života, Boga Oca, koji nam je dao svog Sina, Isusa, iz ljubavi, da nam ponudi novi život, a time i nadu u vječno blaženstvo s Njim na nebu, zahvaljujući Njegovoj žrtvi.

Životni znak ( engl. Lifemark) govori o žrtvovanju iz ljubavi za očuvanje života, i na taj način ukazuje na iskupljenje kroz Krista, Božje milosrđe za Njegovu djecu. Iako se Melissa borila s osjećajem krivnje jer je dala Davida na posvajanje, brinući se da će joj se zamjeriti, njezino je srce popravljeno njegovom ljubavlju, iskupljeno, jer je on uvjerava da nikada nije bio ljut na nju, samo joj je bio zahvalan. Grleći se, mir im ispunjava lica, hvatajući čistoću ljubavi između roditelja i djeteta. Zasigurno nezaobilazan, Životni znak uvjerljivo baca svjetlo na put naprijed, na ono što se rađa u našim dušama, iznova, kada je otvoreno životu, u svim njegovim mogućnostima. Kao jedinstvena priča o odrastanju, stvarna je i osobna, prožeta svijetlim trenucima humora i slatkoće, dražesno nježna i oštra u isto vrijeme. U svakom slučaju, nemoguće je ne biti dirnut ovim filmom koji je usidren u Kristu, potvrđujući neizbrisiv trag koji ostavlja na našim životima, međusobno povezani kao dio Njegove obitelji, neprekinutog Tijela.