Kršćanin koji želi pravu poniznost treba se svakoga dana pitati je li toga dana učinio dovoljno kako bi zadobio neraspadljiv vijenac na kraju života. Kršćanin tako treba sumnjati u napore svakoga dana, a ne u cilj.
Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o poniznosti. U nastavku pročitajte njegovo promišljanje.
“Stara je poniznost bila poticaj koji je sprječavao čovjeka da se zaustavi, a ne čavao u njegovoj cipeli koji ga je sprječavao da nastavi, jer stara je poniznost činila da čovjek sumnja u svoje napore, što je činilo da se više trudi, nova poniznost čini da čovjek sumnja u svoje ciljeve, što će za posljedicu imati da će prestati s bilo kakvim radom.” G. K. Chesterton
Kada bi neki sportaš sumnjao u svoj cilj onda bi uskoro prestao trenirati i vodio bi se onom lažnom izjavom da je bitno sudjelovati. To je nova vrsta poniznosti koja niječe talente dane od Boga i zapravo griješi na dva polja, a to su laž i lijenost.
No sportaš koji sumnja u svoje napore, ustaje svakoga jutra i trudi se postići više negoli jučer kako bi ostvario svoj cilj, a to je da bude što bolji kako bi ostvario što bolje rezultate.
Ne smijemo zakopati svoje talente i to opravdavati poniznošću.
Ista stvar je s kršćanima koji sumnjaju u cilj, a to je osvajanja kraljevstva nebeskog iliti svetost. Oni opravdavaju svoju lijenost Božjim milosrđem, a da pritom zaboravljaju Božju pravednost i da neće ući u kraljevstvo nebesko svaki koji govori: “Gospodine, Gospodine!” Opravdavajući svoju lijenost i nezainteresiranost lažnom poniznošću takvi kršćani jesu oni koji primaju svoju plaću na ovome svijetu. Ne smijemo zakopati svoje talente i to opravdavati poniznošću. Ako ti je Bog da talent moraš ga umnožiti i koristiti za dobrobit drugih! Poniznost nije skrivati ga!
Kršćanin koji želi pravu poniznost treba se svakoga dana pitati je li toga dana učinio dovoljno kako bi zadobio neraspadljiv vijenac na kraju života. Kršćanin tako treba sumnjati u napore svakoga dana, a ne u cilj. I onda neće imati problema zauzeti posljednje mjesto na gozbi jer zna da je toga dana mogao i više učiniti. Sumnjajući u svoje napore dobar boj će biti i trku završiti. Za taj napor svakodnevice potrebna mu je euharistija, gdje se sam Krist daje, kako bi mogao izdržati sve napore i jednoga dana mogao prispjeti na vječnu Gozbu!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.