Evanđelje

Sveti Luka nam govori o razgovoru koji je Isus vodio sa svojim učenicima koji ih je sigurno iznenadio. Prvo, On kaže: “Došao sam baciti oganj na Zemlju, pa što hoću ako je već planuo!” Ovo je izvanredna izjava. Tko govori ovakve stvari? Što je Isus mislio? Govori, naravno, o vatri Božje ljubavi, piše Gayle Somers s Catholic Exchange. On želi time zapaliti srca svih ljudi i ima plan kako to ostvariti. Možemo vidjeti koliko je On željan da se to dogodi. Oganj koji je sišao s neba na dan Duhova, Duh Sveti, zapalio je plamen koji se nikada neće ugasiti. Bog izlijeva svoju pročišćujuću ljubav u nas prilikom našeg krštenja, kroz djelovanje Duha. Božanski život sada prebiva u krvi i mesu, baš kao što je bio u Isusu. Kroz stoljeća otkako je Isus prvi put izgovorio ove riječi, razjašnjavajuće svjetlo Božje ljubavi i Prisutnosti nikada nije napustilo zemlju. Isus je jedva čekao da počne. Razumijemo zašto.

Zatim, Isus govori svojim učenicima o krštenju kojemu se prvo mora podvrći. Nije to krštenje vodom, kao naše. Umjesto toga, to je krštenje – silazak – u patnju i smrt. Iščekivanje ovoga, naravno, Njemu uzrokuje “tjeskobu”. Razumijemo zašto.

Na kraju Isus postavlja pitanje: “Mislite li da sam došao uspostaviti mir na zemlji?” Pa, voljeli bismo tako misliti, zar ne? Nebo zna da nam treba. Umjesto toga, On nam govori da je došao uspostaviti “podjelu”. Mogli bismo se zapitati: “Ako je tako, zašto Isus tako često govori o davanju mira svojim učenicima u evanđeljima?” Istina je da je Isus došao sklopiti mir između Boga i pobunjenog čovječanstva. On nas je pomirio s Bogom, svojom smrću i uskrsnućem, iscjeljujući otuđenost uzrokovanu našim grijehom. Napokon imamo mir s našim Ocem. Osim toga, Isus nam omogućuje da izaberemo živjeti u miru s drugima, jer Duh Sveti, taj divni Božji oganj, rasplamsava u našim srcima ljubav prema drugima, čak i našim neprijateljima. Međutim, Isus ovdje govori o podjelama (i nedostatku mira) koje će Evanđelje izazvati na zemlji. Prisjetimo se da je i prije nego što se rodio, Isus je svojoj majci opisan kao “znak osporavan” (vidi Lk 2,34). Doživjela je da vidi što to točno znači. U svom javnom djelovanju, Isus je izazvao toliko ekstremno protivljenje da je ono na kraju postalo ubojito. Buntovnički duh u palom čovječanstvu nevjerojatno je jak. Kao Isusovi učenici, uvodimo Evanđelje, s njegovim inzistiranjem na našoj potrebi da se pokajemo i vjerujemo u Njega, pravo u krilo naših obitelji. Ljudi koji nas najbolje poznaju mogu biti uvrijeđeni i razljućeni ovim vjerovanjem. Veze koje bi trebale biti najjače u našim životima ugrožene su našom novom odanošću Kristu i gorućom željom koju donosi vidjeti zemlju kako gori od obraćenja Njemu. Kakve ovo podjele mogu unijeti među nas! (Lk 12,49-53)

Razumijemo i zašto.