Naša se ljubav prema Bogu očituje u stalnoj brizi za Božje domaćinstvo, podjednako za ljude, životinje, biljke i za Zemlju, koju nazivamo našom domovinom.  

Usred vrućine ljeta, evo i danas „vruće teme“ o kojoj govori evanđelist Luka. Nama, kršćanima ovoga doba, Isus zapovijeda pozornost i bdjenje kao cjeloživotni stav i opredjeljenje u odnosu spram stvarnosti što nas okružuje i u kojoj živimo. Pozornost i bdjenje omogućavaju uočavanje pomaka što se događaju u ljudskom društvu i u okolišu njihova života. Kršćani trebaju pozorno uočavati u kojem se smjeru giba svijet. Valja nam pozorno uočavati što se sve događa oko nas. Valja primijetiti kamo vode naše misli, riječi i djela. Budnost i bdjenje često razumijemo samo u području duhovnosti. Međutim, poruka današnjeg evanđeoskog odlomka svraća nam pozornost na budnost i trijeznost u raspolaganju materijalnim dobrima, novcem, blagom, imovinom. Događa nam se da o takvoj vrsti trijeznosti i ne mislimo kao o kršćanskoj kreposti. Osim otvorenih očiju, budnost podrazumijeva uočavanje činjenica i njihovu međusobnu povezanost. Biti budan uključuje svijest i razmišljanje o mogućim posljedicama i učincima ljudskog djelovanja na sasvim materijalnoj razini. Naša se ljubav prema Bogu očituje u stalnoj brizi za Božje domaćinstvo, podjednako za ljude, životinje, biljke i za Zemlju, koju nazivamo našom domovinom.  

Zapovijed bdjenja, pozornosti i trijeznosti upućuje nas na predani rad u kući Oca nebeskog. Mi smo slični slugama kojima je Gospodar ostavio u zadaću upravljati njegovom kućom, u njoj živjeti i raditi na dobrobit svih koji se nalaze u njegovu domaćinstvu. Gospodar je nama povjerio svoj lijepi dom da ga čuvamo i unapređujemo, a ne da ga uništavamo. Povjerio nam je zadaću da svojim poslovima i djelovanjem održavamo one odnose koje je on uspostavio. Dao nam je svoj dom da u njemu stanujemo i u njemu ostvarimo svoju sreću. Pružio nam je sigurno utočište, u kojemu možemo zadovoljno živjeti. Opskrbio nas je svim svojim dobrima da u njegovoj kući i iz riznice njegovih blaga imamo dovoljno za održanje našeg života. Čitav svijet, sva zemlja, sva stvorenja i sva blaga svijeta pripadaju Bogu i nalaze se u Božjoj kući u kojoj nam je on dao živjeti. Vrijeme iščekivanja Božjeg dolaska je vrijeme napornog rada za boljitak Božje kuće. Isusovim smo riječima pozvani biti pozorni na događaje oko nas, ali smo istovremeno pozvani svojim radom iskazivati brigu za svijet u kojem živimo. Svaki kršćanin pozvan je svjesno i s pozornošću živjeti svaki svoj dan u vremenu i prostoru u kojega ga je Gospodin postavio. Svatko od nas pozvan je i poslan raditi što bolje na dobrobit ljudi i svega stvorenja u onoj zemlji gdje živi. Mi smo kršćani najpozvaniji promicati pravdu i sprečavati zlodjela u našoj domovini.

Kao pozorni kršćani već smo sigurno uočili kako je svijet u kojem živimo u velikoj opasnosti. Djela mnogih ljudi usmjeruju sudbinu svijeta prema propadanju i uništavanju. Gotovo čitav svijet nalazi se u velikim opasnostima. Nepravda je uvelike narasla. I sami osjećamo posljedice korupcije, krađe, otimačine, obespravljivanja ljudi i našeg okoliša. Nalazimo se u opasnosti da uništimo svijet, tu Božju kuću koja nam je ostavljena na upravu da je čuvamo i u njoj radimo. U opasnosti smo da jedni druge i svijet u kojem živimo unakazimo do neprepoznatljivosti. Često smo upravo mi kršćani tome krivi. Mnoge se stvari događaju upravo zbog naše nepažnje i nebrige. Spavamo otvorenih očiju. Nismo svjesni što se događa oko nas, sa svijetom u kojem živimo i s nama samima. Iako mislimo da smo budni, pred našim se očima Božji dom, koji nam je povjeren da ga čuvamo, sve više upropaštava i uništava.

Postanimo svjesni da je naša vjernička dužnost brinuti se za okoliš našeg života, za Božju kuću u kojoj živimo. Ta se briga treba očitovati upravo u našim svakodnevnim poslovima i zadaćama.

Postanimo svjesni da je naša vjernička dužnost brinuti se za okoliš našeg života, za Božju kuću u kojoj živimo. Ta se briga treba očitovati upravo u našim svakodnevnim poslovima i zadaćama. Mi smo dužni obnoviti oštećenja što ga je ljudski rod nanio Zemlji i njezinim stvorenjima. Postanimo svjesni koliko je stvorova Božjih oko nas ugroženo plastikom što smo je odbacili. Koliko li samo vode i energije uzalud trošimo. Koliko li seljaka i zemljoradnika u našoj domovini ne dobivaju pravednu plaću jer mi podržavamo velike trgovačke lance i kupujemo u njima proizvode iz inozemstva. Takvim se ponašanjem svrstavamo među nepravedne upravitelje koji izvrgavaju opasnosti propadanja onie koji nam stavljaju kruh na stol. Budni upravitelj pazi na hranu i brine da se ne baca ono što je pripravljeno za blagovanje. Koliko li samo hrane u svojim domaćinstvima bacimo i uništimo! 

Lijepo je što smo danas došli u crkvu i pokazali svoju brigu za odnos s Bogom. Ipak, ako sada po izlasku iz crkve otiđemo u trgovački centar i u šoping, činimo težak grijeh prema društvenoj pravdi i omogućavamo poslodavcima da i dalje izrabljuju našu braću i sestre. Odustanimo danas od odlaska u trgovinu! To bi bio pravi pokazatelj duha služenja i brige za Božji i naš dom. Razumni upravitelj dobrima uvijek je svjestan opasnosti koje prijete zagađenju okoliša i polja odakle dolazi hrana za članove Božjeg domaćinstva. I mi smo dužni postati svjesni koliko i kako koristimo sredstva za čišćenje i pranje u kućanstvu koja zagađuju naše vode, rijeke i jezera. Nama je ostavljena zadaća trajne budnosti i svijesti da je svaka naša kupovina nedjeljom povezana s izrabljivanjem onih ljudi što ih susrećemo na blagajnama trgovačkih centara. 

Često se, i to vrlo pogrešno, nadamo da će nas Bog svojim ponovnim dolaskom spasiti i izvaditi iz ovoga „ružnog“ svijeta i odvesti nekamo drugamo, na neko „ljepše mjesto“. Današnje evanđelje, a o tome je riječ i na mnogim drugim mjestima Isusove pouke, govori upravo suprotno. Isus nas poučava da ne iščekujemo naš odlazak k Bogu, nego njegov dolazak k nama. Tako i u svakoj misi govorimo i molimo: „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Svojom riječju i svojim djelom Isus nas podsjeća da ne iščekujemo odlazak u nebo, u neki drugi dom, na neko drugo mjesto, nego da iščekujemo Božji povratak u njegov dom i u njegovu kuću. To je upravo ova kuća i ovaj dom, ovaj svijet u koji nas je on postavio da budemo upravitelji, da jedni druge poslužujemo i da jedni o drugima brinemo. Sam Gospodar nam je povjerio da se za njegovo domaćinstvo brinemo i da u njemu pravedno živimo. Što će nam Gospodar reći kad se vrati svojoj kući i vidi kakav smo nered napravili u njegovu domu? Jesmo li spremni stati pred njegove oči kad se pojavi u slavi svojoj? 

Bog nam je povjerio divan kutak svoga doma, našu domovinu. Dao nam je mnoga bogatstva i ljepote da ih čuvamo i o njima se brinemo. Što će nam reći kad bude vidio što smo napravili od ove naše i njegove zemlje koju nazivamo svojom domovinom? Kako će nam ponuditi boravak u vječnoj domovini kad se ovako ponašamo s ovozemaljskom? Krajnje je vrijeme da se prenemo iz sna, da se otrijeznimo i da počnemo razumno djelovati na dobrobit Božjeg doma, nas samih i cijele njegove imovine koju nam je povjerio na upravljanje.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Đurice Pardona prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.