“U proteklim danima volonterke su korisnicima iz Brezovice pružile različita iskustva iz senzomotornog područja rada. Održale su likovne radionice slikanja prstima i kistevima, oslikavali su kredama asfaltne staze, održale su radionicu oblikovanja glinamola u koji su korisnici utiskivali perlice te radionicu oslikavanja lica (face painting). Od crteža koje su oslikali korisnici, napravile su ukrasne zastavice, ukrasile sjenicu u kojoj su jedno vruće prijepodne organizirale ples. Korisnici su uživali u igrama vodom kroz kupanje u bazenu te igre vodenim balonima. Sve aktivnosti bile su prilagođene korisnicima i donijele im osjećaj zabave. Također su nam se pridružili na izletu u Slatkovodni akvarij u Karlovac, koji smo organizirali za korisnike, a pomogli su nam i u bojanju sprava na dječjem igralištu. Tijekom boravka u Brezovici volonterke su obišle centar grada Zagreba te Plitvička jezera”, opisuje njihov boravak terapeut senzorne integracije Andrea Gašpar, a objavio je Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

“Lijepo je bilo upoznati ove mlade djevojke, volonterke, koje su svoje srce donijele na poklon našoj djeci s teškoćama. Svako prijateljstvo i iskustvo obogaćuje, a one su ovoj Kući donijele jednu veselu zaigranost i svježinu u ove tople ljetne dane. Nadam se da će im Brezovica ostati u lijepom sjećanju”, napominje Ivana Kokić Ajazaj, voditeljica Kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem »Bl. Alojzije Stepinac« u Brezovici.

DOJMOVI VOLONTERKI

“Ovaj dom ima toplinu”, izjavila je Sien (23), studentica socijalnog rada iz Belgije, koja ima devet godina iskustva animatorskoga rada s djecom s teškoćama, a trenutno radi u vrtiću u kojemu ima djece s teškoćama. Zaposlenike Caritasa doživjela je kao brižne ljude, domaće stanovništvo kao vrlo otvoreno i susretljivo, a prirodu naše zemlje posebno lijepom. Iako joj se sviđa ova grupa, želja za novim iskustvima odvest će je sljedeće ljeto drugamo, no ipak priznaje: “Nedostajat će mi djeca i djelatnici koje sam ovdje upoznala.”

“Zaista mi se sviđa ovaj dom, osjećala sam se kao kod kuće”, izjavila je Ester (19) iz Belgije, koja studira socijalni rad. Ona već ima volontersko iskustvo u radu s grupom odraslih osoba s mentalnim teškoćama, a u Brezovicu je došla jer se htjela okušati u radu s djecom i vidjeti kako s njima rade drugdje u svijetu. Iako ima samo riječi hvale za naš narod, prirodne ljepote i kuhinju, njezina želja za novim iskustvima odvest će je sljedeće ljeto u neku drugu zemlju, gdje će raditi s nekom drugačijom kategorijom korisnika.

“Uživala sam volontirajući! Ovo je bilo divno iskustvo koje me naučilo mnogo pouka u životu. Djeca su me naučila da uživam u malim stvarima u životu i komuniciram bez govornog jezika. Osoblje je bilo vrlo ljubazno. Dobro se brinulo za nas i bili su vrlo brižni. Svaki su nas dan pitali o našem iskustvu i pomagali nam. Iako je jezik drukčiji od našeg, zaista smo dobro sporazumijevali koristeći se rukama. Djeca su vrlo slatka i kad sam s njima osjećam se kao kod kuće. Hrvatska mi se polako čini drugim domom”, izjavila je Cecile (25) iz Nizozemske, koja trenutno studira psihologiju, a završila je studij socijalnog rada. Na ponudu organizacije IBO za volontiranje u Kući bl. Alojzija Stepinca naišla je tražeći posao koji bi radila preko praznika s djecom. Ova grupa djece za nju je vrlo je inspirirajuća pa joj se učinilo da će joj projekt odgovarati. Inače je volonterski više godina s velikim zadovoljstvom tijekom praznika animirala djecu predškolske dobi i iz nižih razreda osnovne škole, a volonterski održava i satove gimnastike za djecu predškolske dobi. Iako je u Brezovici uživala, iduće ljeto želi iskusiti nešto novo, raditi s novom djecom i novom okruženju.

“Ovo je bilo lijepo iskustvo”, kaže Lisa (22), novodiplomirana terapeutica iz Belgije, koju je Kuća bl. Alojzija Stepinca privukla za volontiranje jer je zanimaju djeca s invaliditetom, a ima volontersko iskustvo pomaganja u učenju djeci u obiteljima u kojima to nisu u stanju raditi roditelji iz bilo kojeg razloga ili ne mogu platiti potrebne instrukcije svojoj djeci. Priznaje da smo ljubazan narod te da je uživala u prirodnim ljepotama i kulturnoj baštini naše zemlje, ali želja da iskoristi ponude drugih organizacija i vidi način života i rada u raznim zemljama sljedeće ljeto odvest će je drugdje.

VOLONTERI OSLUŠKUJU POTREBE ZAJEDNICE

“Dugogodišnja suradnja s organizacijom IBO (http://www.ibo-europe.org) uvijek nas iznova podsjeti kako je svijet mali. Svake godine se lako dogovorimo za suradnju i grupe su brzo popunjene. Inozemni volonteri nam se rado jave i naknadno, bilo kao ponovno volonteri ili kao donatori, a ono što me uvijek iznova oduševi je dob volontera te njihova volja i entuzijazam s kojima nam dolaze. To su mladi ljudi, od čak 18 godina i nadalje, kojima ovo nije ni prvo inozemno iskustvo u volontiranje. Na njima se vidi taj slobodni i nesebični duh koji ih zasigurno kasnije očvrsne i izgradi u ‘velike ljude’ koji osluškuju i odgovaraju na potrebe zajednice, a upravo je to i smisao volontiranja”, rekla je Daniela Bukvić, koordinatorica volontera i voditeljica volonterskih aktivnosti zagrebačkog Caritasa.