Male župne skupine i obitelji često su mjesto gdje se nečija vjera rađa i održava. Prije doba multimedije, vjerski običaji obitelji, župne misije i slični angažmani pomogli su u izgradnji kulture u kojoj je vjera bila prirodni dio života. Ponekad se čini da smo postali toliko zaokupljeni traženjem inovativnih načina evangelizacije da često gledamo dalje od provjerenog i istinitog načina koji je stoljećima funkcionirao: interakcije unutar prirodnih odnosa u našim obiteljima i onima koje susrećemo u našoj crkvi, piše David Kilby s Catholic Exchange.

Običaji i tradicije o kojima jedva da dvaput razmišljamo – poput izgovaranja molitve prije jela i obnavljanja našeg krštenja u zdencu svete vode – mogu biti točke povezivanja koje potiču bliskost među onima koji dijele te običaje i tradiciju. Katolici nisu samo radili ove stvari stoljećima kako bi im pomogli zapamtiti što vjeruju i održali milosti sakramenata. Naši običaji i tradicija također su društveni “ledolomci”.

Obitelji

Ako se ne možete sjetiti kako odgajati vjeru u obiteljskom okruženju, uzmite sakramental koji vam je prijatelj ili rođak dao za vašu prvu pričest ili krizmu, ili neku drugu posebnu prigodu. Mnogi od nas imaju krunicu, čudotvornu medaljicu, škapular ili nešto slično što nam budi lijepe uspomene. Oni se mogu koristiti ne samo za jačanje vlastitog duhovnog života, već i za povezivanje i dijeljenje vjere s onima u našoj obitelji.

Sakramentali su učinkoviti načini započinjanja značajnih duhovnih razgovora s voljenima. Katolička religija je poznata, opipljiva, povezana i ljudska. Naše su tradicije najprirodniji izraz muške (i ženske) religioznosti i duhovnosti. Ako prakticiramo naše tradicije, Božja će milost učiniti Njegovo kraljevstvo stvarnošću.

Kad je riječ o življenju vjere u obiteljskom životu, papa sveti Ivan Pavao II. je rekao:

Kako ide obitelj, ide i nacija, a tako i cijeli svijet u kojem živimo.

Ako katolici učinkovito naučavaju o Stvarnoj prisutnosti Krista u Euharistiji na obiteljskoj razini implementirajući naše tradicije u naš obiteljski život i razgovore, vjerovanje će se proširiti po cijeloj naciji i svijetu poput kvasca u kruhu.

Male župne skupine

Postoji mnogo programa za formaciju vjere koje proizvode posvećene katoličke tvrtke, a cilj tih programa je potaknuti raspravu o vjeri u župnom okruženju. Tijekom pandemije susreti u malim skupinama bili su obeshrabreni ne samo u župama nego u svim područjima društva. Sada je vrijeme da se vratimo našim župnim malim skupinama, ili formiramo nove, i ponovno izgradimo naše župne zajednice jače nego što su ikada bile. Zajedno sa širenjem vjere u našim obiteljima, dijeljenje vjere u Stvarnu prisutnost u malim župnim grupama pomoći će u širenju vjere na organski, široki način.

Osnažite široku kreativnost partnerstvom s pokretima, apostolatima, župama i obrazovnim institucijama.

Možda ih se ne smatra takvima, ali župe mogu biti bedemi katoličkog obrazovanja ako imaju sveobuhvatan kurikulum za formaciju vjere. Primarna misija župe je nuditi sakramente, ali je također idealno mjesto za njegovanje vjere u Stvarnu prisutnost kroz dobro poučavanje, pomoć katolicima u izgradnji njihove osobne vjere i izgradnju jakih zajednica u tom procesu.

Iz osobnog iskustva

Kad sam bio uključen u službu mladih, bili smo posvećeni evangelizaciji. Pod tim mislim da smo formirali grupe koje su izlazile na javna mjesta naviještati poruku evanđelja na jedinstvene, autentične načine. Vodili smo teološka predavanja u barovima i konobama. Postavili smo stolove s katoličkom literaturom u trgovačkim centrima i prometnim centrima. Javna mjesta su mjesto gdje evangelizacija počinje. Moramo široko baciti naše mreže kako bismo pronašli obitelji i one koji su zainteresirani za osnivanje i pridruživanje našim malim grupama. Moramo baciti u dubinu kako bismo pronašli ljude koji će se pridružiti tim malim skupinama.

Kad smo moji prijatelji i ja išli na javna mjesta evangelizirati, često smo susretali katolike koji su išli u lokalnu župu, a bili smo ohrabreni činjenicom da smo zakoračili u dublje vode širenja svoje vjere. Tražili su da njihova župna zajednica učini nešto takvo, a vidjeti da su katolici poduzeli taj skok vjere bio je samo poticaj koji im je trebao da se više angažiraju.

Oko 20 posto SAD-a su katolici, ali samo oko 20 posto katolika redovito posjećuje misu. To znači da je većina naše Crkve tamo u dubini. Od 20 posto onih koji redovito idu u crkvu, još manje ih je aktivno uključeno u svoju župu. Dakle, kada biskupi govore o dopiranju do malih skupina, nadam se da je njihova glavna poruka da dopru i kažu malim skupinama da bace šire mreže. Zdravi ne trebaju liječnika. Ne skrivaj svoje svjetlo ispod plahte. Ove Kristove riječi trebaju nas potaknuti da male župne skupine koristimo kao posude za evangelizaciju izvan naših župnih zidova.

Kad vidimo kako vjeru žive oni koji su već u našim životima, lakše nam je slijediti ih primjerom. Možemo uživati ​​gledajući videozapise o vjeri naših omiljenih voditelja ili čitajući svoje omiljene pisce, ali ako nismo dio malih zajednica u kojima je vjera implementirana u svačiji životni stil, bit će vrlo teško održati svoja uvjerenja u ovom svjetovnoj kulturi – i još teže živjeti životom koji ta uvjerenja sugeriraju.