Prošlo je mnogo vremena otkako sam posljednji put molio krunicu. U završnoj godini srednje škole, prije nego što bih počeo dan, molio bih svoju krunicu. Ta je godina bila važna za razlučivanje, a krunica mi je dala potrebnu hrabrost da donesem najbolje moguće odluke za svoju budućnost, jer su ti izbori bili vođeni molitvom dok sam nastojao vršiti Božju volju. Za mene je krunica bila nužnost, moj svagdanji kruh, hrana za moju dušu, da me hrani dok sam gladovao za odgovorima. Udubljen u svoje studije nakon što je fakultet započeo, ispao sam iz svoje dnevne rutine krunice, piše Catholic Exchange.

Svaki korov na polju strahova koji raste u našoj nutrini Marija doista pretvara u rascvjetani cvijet nade.

Nekoliko godina kasnije, razmišljao sam o tome koliko su mi nedostajale sigurnost i blizina koju sam osjećao dok sam molio krunicu, misleći da su, u nesigurnim, izazovnim vremenima koja proživljavamo diljem svijeta, duhovno osnaživanje krunice potrebnije nego ikad. Usred sukoba diljem svijeta, znao sam da je Marija ta koja će donijeti mir. Osobno sam se ponovno suočio s raskrižjem, odlučujući kako upotrijebiti darove koje mi je Bog dao da mu služim u budućnosti i ostvarim pozitivnu promjenu o kojoj sam sanjao u svom životnom poslanju. Iako sam znao da se opet moram redovito vraćati krunici, osjećao sam se malo nervozno, kao da se sastajem s prijateljem kojeg dugo nisam vidio. Osjećao sam se nedostojnim – kako sam se mogao nadati da ću se približiti Mariji u njezinoj veličini? Boreći se s tim osjećajem, zamolio sam Mariju da mi pomogne. Iznad svega, Marija je naša Majka. Kad sam joj dopustio da me obuhvati svojom majčinskom prisutnošću, osjetio sam veću spokojnost i pronašao put natrag od svojih briga; tjeskoba koja mi je mutila vid nestala je tako da sam mogao vidjeti ono što je najvažnije.

Svaki korov na polju strahova koji raste u našoj nutrini Marija doista pretvara u rascvjetani cvijet nade. Poznata praksa moljenja krunice ponovno je zagrlila moje srce, gdje je počela cvjetati ruža nade. Dok sam izricao svoje nakane, dobio sam uvid da tražim zagovor posebnih svetaca. Mislio sam na svete ljude koji su me nadahnuli, kojima sam želio biti sličan, posebno u svojoj spisateljskoj službi, i pomislio na Fultona Sheena, sveca našeg vremena, čak iako još nije formalno proglašen svetim. Iako nikad prije nisam, odlučio sam i ja zamoliti njegov zagovor.

Biti s Marijom i Isusom dok sam molio krunicu pomoglo mi je pronaći utjehu, ne brinući se, već vjerujući da su moje molitve uslišane, čak i ako su odgovori dolazili na neočekivane načine.

U tom sam trenutku doživio nešto slično kao kad je svetom Augustinu rečeno “Uzmi i čitaj” Bibliju. Okrenuo sam se i vidio knjigu na noćnom ormariću na koju sam zaboravio  Sedam riječi Isusa i Marije. Osjetio sam se pozvanim, odmah tamo, da je pročitam. Nakon što sam završio s molitvom, pročitao sam knjigu, tanak svezak koji svojom mudrošću i dubinom daje nevjerojatan učinak. Na njezinim sam stranicama pronašao poruku koju sam trebao čuti, odgovor na moje molitve, dok sam se borio s strpljivošću u učenju Božjeg plana za mene: “Ne zaboravi ni to da ne postoje dvije vrste odgovora na molitvu. , već tri: jedan je ‘Da’ Drugi je ‘Ne’ Treći je ‘Čekaj’” (60). Morao sam biti strpljiv i sam sa sobom, znajući da će se moji snovi o tome tko mogu postati ispuniti u Božje vrijeme, prema Njegovoj providnosti. Kao da sam bio u suncem obasjanom, mirnom vrtu, biti s Marijom i Isusom dok sam molio krunicu pomoglo mi je pronaći utjehu, ne brinući se, već vjerujući da su moje molitve uslišane, čak i ako su odgovori dolazili na neočekivane načine.

Krunica se s dobrim razlogom smatra vijencem od ruža. Poput ruže, krunica priziva ljepotu i ljubav, ali za razliku od cvijeća koje vremenom uvene, nudeći samo prolazan miris, blagoslovi krunice, poput bezbrojnih latica cvijeća obasutih na zemlju, vječni su. Nakon što smo završili s molitvama, možemo osjetiti njihov utjecaj, iskusiti duhovno bogatstvo krunice. Radost i nadu ulijevaju molitvom, jer nas približava Isusu i Mariji. Nikada se ne moramo pitati ljube li nas Isus i Marija sa svakom laticama molitve, zrnce po zrno – ljubav Sina i Njegove Majke opipljiva je dok prolazimo kroz otajstva krunice, s obzirom na to kako svaki dio njihovi su životi bili posvećeni ljubavi prema nama, spašavanju duša. S onu stranu zemaljske ljepote nalazi se transcendentna ljubav, blago pohranjeno u Marijinu srcu, koje nam je dano u konkretnom obliku da ga možemo držati u rukama, kao što je Ona nježno držala svog malog Sina, Isusa.

Za razliku od cvijeća koje vremenom uvene, nudeći samo prolazan miris, blagoslovi krunice, poput bezbrojnih latica cvijeća obasutih na zemlju, vječni su.

Možda krunica nije samo vijenac, nego kruna. Svaka molitva pomaže zacijeliti rane nanesene trnovom krunom, podsjećajući nas da smo stvoreni za više od granica ovoga života. Papirnate krune svijeta trgaju se, rastvaraju u prošlosti, ali nebeske krune su zauvijek, pa težimo biti uz Isusovo prijestolje, uvijek u Njegovoj blizini, samo utjelovljenje ljubavi. A tko bi nas bolje doveo tamo od Njegove Majke, Kraljice krunice i Neba?

Krunica/Foto: Dario Zürchauer

Prije nego što počnem moliti krunicu, moj um može biti zatrpan mislima, ali moja pitanja raspetljava poput trna sama Razvezivačica čvorova dok prolazim kroz otajstva. Toliko toga u životu je tajanstveno. Bog je to pažljivo odredio, ali Njegovi putovi su izvan onoga što ponekad možemo znati. Ipak, najbitnije istine su jasne: pozvani smo živjeti živote vjere, nade i ljubavi. Koliko god puta molili krunicu, uvijek možemo vidjeti te kreposti osvijetljene u otajstvima, shvaćajući kako nas radosna i žalosna iskustva života uče kako da budemo poput Krista, po Marijinu zagovoru, vodeći nas u nebesku slavu. Kao što je Sheen rekao: “Isto je sunce koje izlazi svako jutro, ali stvara novi dan” (45).

Sve što doživljavamo, bilo razočaravajuće ili ohrabrujuće, ima svrhu, koju je Bog učinio dobrim u svojoj milosti. Bol koju je Isus doživio preobrazila se, jer smo bili otkupljeni Njegovom žrtvom na križu, a On je ponovno uskrsnuo, pobjedivši nad smrću kako bi obnovio život u svakoj duši. Marija je tu za sve, tješeći nas na svakom koraku. Svaki križ koji nosimo pomaže nam vidjeti Krista i Njegovu Majku u drugom svjetlu, tako da možemo bolje upoznati Presveto Srce i Bezgrješno Srce, odnoseći se prema otajstvima na nove načine.

U molitvi sam naučio strpljivosti da putujem s Isusom, slijedeći ga stavljajući svaku nogu u otiske koje je utisnuo, kalup koji je napravio. Zahvaljujući krunici, idem životom zrnce po zrno, od kamena do kamena, izgrađujući se postupno, kao da prelazim jezero ili pronalazim uporišta za uspon na planinu. Koliko god se budućnost činila neizvjesnom, Marijina ruka vodi tijek svakog dana u pravom smjeru, a u molitvi krunice možemo osigurati da nam koraci budu usklađeni, ne pokušavajući ići naprijed, nego hodajući u milosti uz One koji voli nas najviše.