Arbanasi su četvrt sa statusom mjesnog odbora u jugoistočnome dijelu Zadra. Prvobitno naselje Arbanasi osnovano je 1726. Većina stanovnika Arbanasa potomci su katoličkih Albanaca iz područja Skadra i Bara, koji su se doselili 1726., 1727. i 1733., a po kojima je naselje dobilo ime. Prihvatio ih je i organizirao im život u novome kraju zadarski nadbiskup Vicko Zmajević.

Ponosni Arbanas

Najveći dio zemlje dobili su na području Zemunika, gdje su se i trajno naselili, te u Murvici, Rašteviću, Polači i dr. Naseljem je od osnutka upravljao seoski kapetan (škôpi ili katundit), podređen izravno kotarskomu poglavaru, a od 1749. serdaru srednjega zadarskoga kotara. Isprva težaci i pastiri, stanovnici Arbanasa ubrzo su postali posjednici ili koloni najvećega dijela zemljišta u zadarskoj okolici. Prvi su u regiji sijali kukuruz i privodili neobrađena zemljišta kulturi, bili su istaknuti mesari, kobasičari i trgovci stokom. Ondje je 1866. otvorena osnovna učiteljska škola, ukinuta 1921. Do 1944. samostalno naselje (talijanski Albanesi ili Borgo Erizzo), a poslije dio Zadra. Nakon 1945. zbog opcije za talijansko državljanstvo mnogi su se stanovnici Arbanasa iselili.

Vrijedna arbanaška žena

Gošća emisije, prof. Mirta Tomas, izvorna govornica i istraživačica Arbanaškog govora, istaknula je da Arbanaški govor predstavlja arhaični oblik gegijskog narječja albanskog jezika. Njega su početkom 18. stoljeća u Hrvatsku donijeli albanski doseljenici, a originalno se koristio u području oko Bara i okolnom jugoistočnom dijelu Crne Gore.

Prof. Mirta Tomas

Nedvojbeno je riječ o govoru koji je pred izumiranjem, kako su uostalom više puta isticali mnogi poznati Arbanasi: Giuseppe Pino Giergia, Maksimilijana Barančić i drugi. U Zemuniku ga se, primjerice, već odavno ne može čuti iako je u to ravnokotarsko mjesto istodobno kad i u Arbanase iz okolice Skadarskog jezera naseljeno nekoliko arbanaških obitelji (Marušić, Šestan, Ćurković, Prenđa, Paleka i dr.), zato što je preuzimanje hrvatskoga jezika bilo izrazito brže nego u Arbanasima. Arbanaški zapravo još uvijek tinja u mjestu Arbanasi zahvaljujući ponajprije obitelji Ane Mazije čiji članovi i danas međusobno komuniciraju jedino tim govorom. Arbanaški jezik povremeno govori najviše tristotinjak ljudi dok ga petstotinjak razumije. U samoj je Albaniji već postao arhaičan, teško razumljiv današnjim Albancima.

Arbanasi – stare kuće

Jezik je kritično ugrožen kad su njegovi najmlađi govornici generacija djedova i baka te se koristi rijetko i samo djelomično, dok se ozbiljno ugroženim jezikom smatra onaj koji osim generacije djedova i baka, poznaje i generacija roditelja, ali ga rijetko koristi i ne trudi se da ga prenese na sljedeću generaciju.

Učiteljska, 1903.

Posebno se svečano slavi Gospa Loretska. Tada se održava misa i procesija mjestom s Gospinim kipom. Nakon mise procesija prolazi arbanaškim ulicama, koje su ukrašene cvijećem, jednako kao što djeca odjevena u bijelo nose latice cvijeća. Nakon povratka kod crkve mještani prolaze ispod kipa Gospe Loretske, Zonje Jon, jer je ona Gospa od zdravlja, te tako traže zagovor za sebe i svoje bližnje.

FOTO: Dino Stanin/PIXSELL Tradicionalna procesija ulicama zadarskog naselja Arbanasi za blagdan Gospe od Loreta u narodu poznatog kao arbanaskog čuda