Tristotinjak hodočasnika iz Zagreba, Šibenika i Splita, ali i drugih dijelova Lijepe Naše, pošlo je autobusima u subotu 28. svibnja oko ponoći na jednodnevno hodočašće u Padovu. Što su tamo vidjeli i doživjeli? Zašto se neki vraćaju iz godine u godinu? Neka svjedočanstva donosimo u našoj fotoreportaži.
U neposrednoj pripravi za blagdan sv. Antuna Padovanskoga u hodočašću su sudjelovali brojni vjernici – autobus hodočasnika iz Splita pod vodstvom župnika fra Martina Jakovića, autobus hodočasnika iz Šibenika pod vodstvom rektora Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivana Bradarića i tri autobusa župljana sa zagrebačkoga Svetog Duha u organizaciji Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga predvođenih glavnim urednikom fra Vladimirom Vidovićem, fra Ivanom Lotarom i fra Vilčekom Lovačkim.
Oko šest sati hodočasnici su bili na ulazu u Padovu. Ondje su se kratko odmorili, po drugi puta, te nakon toga uputili u grad – prvo odredište bio je grob sv. Leopolda Mandića. Vodič grupe hodočasnika bio je fra Vladimir Vidović, glavni urednik Veritasa i voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu koji je vrstan poznavatelj padovanskih svetaca. Hodočasnicima je poručio: „Sveti Leopold je možda bio fizički malen (visine 135 cm), ali zato je bio gorostas u svojoj svetosti. Težimo i mi prema tome!”
U zidu pokraj groba nalazi se relikvija desne ruke sv. Leopolda.
Leopoldova mala ispovjedaonica bila je mjesto u kojoj je 33 godine slavio sakrament sv. ispovijedi.
Nakon obilaska relikvija sv. Leopolda, laganom šetnjom kroz grad hodočasnici su stigli do bazilike sv. Justine, šesnaestogodišnje djevice-mučenice.
Netom prije ulaska u baziliku hodočasnici su se ukratko upoznali sa životom ove svetice kao i s drugim svecima i relikvijama koje su čuvaju u ovoj bazilici.
Sv. Luki, čiji se zemni ostaci također čuvaju u ovoj bazilici, pripisuje se izrada ikone Majke Božje koja pokazuje Put – Isusa kojeg drži u naručju.
Glavna točka hodočašća bila je golema bazilika sv. Antuna (duga 115 m i široka 55m) koja je mjesto njegovih zemnih ostataka. Ondje je na glavnom oltaru služena sveta misa s hrvatskim hodočasnicima.
Svetu misu predslavio je fra Martin Jaković u koncelebraciji s fra Ivanom Bradarićem, fra Ivanom Lotarom, fra Josipom Ivanovićem i fra Vladimirom Vidovićem.
„Sv. Antun danas nam govori: ‘Ovdje je moje tijelo, ali na nebu je moja duša.’ I nama želi reći da je svaki dan koji živimo ovdje na zemlji neprocjenjivo važan i vrijedan”, istaknuo je propovjednik.
Hodočasnike je podsjetio kako prolazimo kroz polje života tražeći sreću. „Poput sv. Antuna, iskoristimo ovaj darovani trenutak. Sakramentalnim životom, molitvom i djelima ljubavi gradimo u sebi i oko sebe svijet u kojem živimo. Bog nas treba i s nama ima svoj plan. Svakom pojedinom od nas povjerio je određeni zadatak koji jedino mi možemo izvršiti. Stvoreni smo da budemo svjedoci i znakovi njegove ljubavi i prijateljstva. Budimo stoga svaki dan pošteniji, pravedniji i svetiji. Ako se oko toga budemo trudili i na nama će se ostvariti riječi proroka Ezekiela: ‘Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas. Bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog’”, naglasio je fra Martin.
Rekao je kako je upravo sv. Antun živi uzor prave vjere. „Neka i naša vjera raste po uzoru na njegovu vjeru i neka bude obogaćena i osnažena Antunovom ljubavi. Stoga ga danas molimo: Sveti Antune, budi nam putokaz prema Kristu Uskrslome i Proslavljenom, budi nam putokaz prema Nebeskom Kraljevstvu u vječnom životu”, zaključio je homiliju fra Martin Jaković.
Nakon mise bilo je predviđeno vrijeme za ručak, odnosno odmor. Tada smo „hvatali hodočasnike”, njihove priče i svjedočanstva.
Gorana Canjuga, inače Međimurka, živi u Novom Zagrebu. „Moja prijateljica počastila me hodočašćem u Padovu jer mi je uskoro rođendan. Upoznale smo se prije devet godina na hodočašću u Francuskoj. Od onda smo najbolje prijateljice. Nikad nisam dosad bila ovdje, ali sv. Antuna poznajem po molitvama i po događajima koji se odvijaju u našoj crkvi sv. Antuna na Svetom Duhu”, rekla je hodočasnica koja od ovoga hodočašća očekuje mir. „Mir, s obzirom na stresan i energičan posao. Išla sam moliti za svoj osobni mir, za dušu, polako i opušteno u molitvi, s raznim nakanama”, istaknula je Canjuga.
Lezina Kačinari, porijeklom Albanka, kaže kako obiteljski štuju sv. Antuna, a ona pogotovo. Ova hodočasnica dolazi iz župe sv. Barbare u Vrapču, a u Zagrebu je već godinama. Redovito ide na 13 utoraka sv. Anti na Sveti Duh. „Dolazim ovdje svake godine, izuzev onih kad se nije moglo ići zbog korone. Jako mi je lijepo tu. Svaki put kad dođem je novi doživljaj. Iznova mi je sve bolje i kad odlazim poželim doći ponovno. Navikla sam se već da kad tražim nešto sv. Antuna, on mi kod Boga to još i udvostruči. Meni se sve ostvari. Nemam razloga ne dolaziti kad mi je tu jako lijepo. Dolazit ću dok god budem mogla”, svjedoči.
U razgovoru saznajemo kako nagodinu ide u mirovinu te da redovito sluša HKR. Redovito sam s mamom slušala HKR i nastavila sam dalje kad je ona umrla”, svjedoči ova hodočasnica koja se inače bavi humanitarnim radom. „Član sam Vinkove udruge za potrebite, bez obzira na vjeroispovijest. Obilazimo napuštenu djecu”, istaknula je.
„Svaki put kad pođem u Padovu povedem nekog novog – tko nije vjernik, tko ne pozna sv. Antuna. Prošle godine sam povela tri kolegice s posla koje nisu ništa znale o sv. Antunu, a bile su oduševljene”, rekla je Kačinari.
Tijekom poslijepodneva hodočasnici su posjetili predgrađe Padove, Arcellu, mjesto gdje je preminuo sv. Antun, izgovarajući riječi: “Vidim moga Gospodina”, a hodočašće je zaključeno u mjestu Camposampiero gdje je sv. Antun proveo posljednje mjesece svojega života.
Dodajmo na kraju kako je na ovom hodočašću bio i bračni par Mihalić iz Zaprešića koji su istoga dana proslavili 28. godišnjicu braka, s gđa Albina proslavila je i rođendan. Slavljenicima se prigodno obratio fra Vladimir Vidović koji ih osobno poznaje, a svi hodočasnici su ih ohrabrili gromkim pljeskom.