Predsjednica udruge “Smiješak za sve” Marijana Jergović podsjetila je da su zbog epidemije koronavirusa tete-pričalice 25. veljače 2020. morale napustiti svoje najdraže slušatelje u zagrebačkim bolnicama. “Nakon objavljivanja nekih priča na Youtubeu, prikupili smo naše najdraže priče i ukoričili ih u knjigu. Nas šesnaest izabralo je svoje priče, a naši volonteri su je pripremili za tisak. Priče su napisane s jedne strane, uz citat dijela priče, a tu je i bojanka za povratak u djetinjstvo.”

Jergović je spomenula da su objavljene i Crvenkapica i druge klasične priče, ali neke u novoj verziji, primjerice “Vuk koji je tražio ljubav”, a došle su i neke nove priče. Knjižica je tiskana u 1200 primjeraka, uz donaciju 3000 kuna jedne firme, a ostatak do 7200 kuna sabrali su sami volonteri.

Knjižica je namijenjena za djecu od najmanje 2 ili 3 godine, ali priče slušaju i oni s 13 i više godina, jer sve priče imaju vrlo lijepe pouke koje ne ovise o dobi.

Priče vole svi

Kako je rekla HKR-ova sugovornica, djeca vole slušati priče, ali to vole i odrasli, pa i liječnici i medicinske sestre. Na pitanje koje su djeci omiljene priče, rekla je da su to mnogima bajke, ali one braće Grimm znaju biti i strašne, pa njih preskaču. Kao dobar primjer izdvojila je knjigu Milana Sijerkovića o vanjskim predznacima koji najavljuju kakvo će biti vrijeme.

Važnije od svega je djeci dati dušu, onda oni sve primaju.

Na pitanje o reakcijama, potvrdila je da djeca odmah pozitivno reagiraju, a kasnije se u razgovoru dođe i do važnih životnih pitanja, dok na Facebooku prate reakcije roditelja koji jedva čekaju povratak na Rebro.

Tko su tete-pričalice?

Jergović je rekla da je u udruzi sada 120 volontera, a prije korone bilo ih je i 250. “Sada nas je SVAKOGA DANA dvanaestero uključenih, a moglo je biti i 15! Naši volonteri imaju između 16 i 82 godine. Desetak je muških, ostalo su žene. A na pitanje o razlozima uključivanja volontera naglasila je da se na motivacijskoj radionici prije uključivanja provjerava razlog uključivanja. Tamo se saznaje da su neki ili sami bili u bolnici ili su imali braću i sestre u bolnici, a neki jednostavno žele pomagati drugima. Važno je imati ispravan motiv! Angažmanom u udruzi pomaže se bolesnima, ali i sebi. Međutim, samo oni s pravim motivom ostaju dugo s nama i nauče što je volontiranje – dati najbolje od sebe drugima.”

Snježana Kirinić Grubić i Marijana Jergović

Za osobni razlog uključivanja u tete-pričalice rekla je da je školovani medicinski biokemičar, ali dugo nije u toj struci. “Međutim, jedno moje dijete je hiperaktivni ADHD-ovac s kojim sam puno radila, čitala i pričala priče. Nakon što su mi se djeca školovala, nisam htjela ‘ispijati kave’, nego sam se odlučila aktivno posvetiti drugima”, zaključila je Jergović.

Važnost edukacije i mentorskog rada

A na pitanje kako se postaje teta-pričalica, Jergović je rekla da je nužna dobra edukacija, dobro poznavanje pravila ponašanja u bolnici, psihologija izražajno čitanje i, možda ponajviše, motivacija. Svaki volonter obavezno ima dva susreta s mentorom, jedan-na-jedan i kroz edukaciju prolazimo sve što je potrebno za volontere, ali i za udrugu. Može se reći da bdijemo nad našim projektom.

Govoreći o proširivanju djelatnosti udruge nakon epidemije i potresa, u emisiji je spomenuto da smo 6. travnja 2020.  snimili prvu Smiješkovu tzv. Kužinu, u sklopu našeg projekta “Trla baba lan da joj prođe dan”. Zapravo, počeli smo kuhati i davati recepti te čitati kroz to. Taj projekt je iznjedrio nešto što je bilo jako dobro, a to je pečenje kolača za beskućnike.

U studenom 2020. počeli smo jednom mjesečno skupljati kolače. Nosili smo ih Udruzi Savao koja bi ih dijelila beskućnicima na Glavnom kolodvoru.

Taj projekt je išao sve do sada, a sada ga moramo, nažalost, prekinuti jer više ne stižemo, s obzirom da ponovni ulazak u bolnice iziskuje puni angažman. Usto, dvije godine zaredom smo na Uskrs i Božić na Banovinu u dva katolička i dva pravoslavna sela nosili kolače koje smo sami ispekli. Otvorili smo i knjižnicu u kontejnerskom naselju Sajmište koju će uskoro u potpunosti preuzeti petrinjska ekipa ‘Smiješka za sve'”, naglasila je Jergović.

Iskustva iz bolnica su vrlo intenzivna

Od osobnih iskustava sa slušateljima je podijelila susret s mladićem romske nacionalnosti od 12 godina koji je “nije puštao od sebe” jer mu, kako joj je rekao u povjerenju, “nitko nikada nije pričao priče”. A to što se doživi u bolnicama često se prepričava i onda se smijete ili plačete u automobilu.

Uzmite vremena, budite uz dijete i pročitajte mu priču. Tako ćete kod njega potaknuti ljubav prema knjizi.

Na završno pitanje o tome što je dobrota, Jergović je rekla da je to svijest o postojanju potreba drugih ljudi, uvažavanje tih potreba i, ponekad, stavljanje vlastitih potreba iza potreba drugih te učiniti dobro za one kojima to zaista treba.

Novi valovi dobrote