Legenda o picokima govori o hrabrosti i domišljatosti Đurđevčana ponosnih na svoju povijest, na svoj nadimak i svojeg pijetla koji je danas najzastupljenije heraldičko obilježje ovog kraja.
Na području Podravine postoji mnoštvo kulturno-povijesnih spomenika. Najpoznatiji kulturno-povijesni spomenik je đurđevački Stari grad, ujedno i jedini registrirani spomenik kulturne baštine u Đurđevcu. Pretpostavlja se da Stari grad potječe iz 15. stoljeća. To je jedna od najstarijih i najpoznatijih sačuvanih nizinska utvrda na prostoru između Save i Drave.
Gošća HKR-ove emisije “Kulturni biseri Hrvatske” Anđela Lenhard Antolin, umirovljena je novinarka i publicistica, čuvarica tradicijskih običaja i zaljubljenica u Podravinu. Govoreći o povijesti grada Đurđevca istaknula je da se ime Đurđevac spominje od 1237. godine. U 15. stoljeću se razvio u gradsko naselje – trgovište. U 16. stoljeću je sjedište Đurđevačke kapetanije, a u 18. st. jedno vrijeme sjedište Đurđevačke pukovnije. Danas je mali gradić i središte đurđevačke Podravine.
Lenhard Antolin ističe da je u potkrovlju Staroga grada smještena Donacija Ivana Lackovića-Croate, velikog hrvatskog slikara, koja je na preko 1000 kvadratnih metara galerijskog prostora udomila više od tisuću slika, radova preko 200 autora iz dvadesetak zemalja svijeta. Njih je Ivan Lacković-Croata poklonio gradu Đurđevcu.
Današnja župna crkva Sv. Jurja, koja dominira centrom Đurđevca, leži na temelju već nekoliko prethodnih crkava. Gošća ističe da unutrašnjošću crkve dominira glavni maramorni oltar na kojem se nalazi slika Sv. Jurja (ulje na platnu) koju je za župnu crkvu naslikao slikar Martin Peroš 1896. godine, a koja je prenesena iz stare crkve iz 1824. godine. Unutrašnjost crkve krase i dva bočna oltara: oltar Sv. Tri kralja, izrađen iz mramora 1936. godine i oltar Majke Božje također iz 1936. godine, a izveden u tehnici mozaika. Predstavlja sliku Majke Božje od Navještenja, a izradio ga je Zvonimir Huzjak iz Zagreba prema minijaturi Julija Klovića iz 16. stoljeća.
Veliku pažnju u crkvi privlače lusteri (njih pet), naročito središnji , koji je 5 metara širok i 4 metra visok, a u središtu se nalazi lik planete Zemlje. Značajni inventar crkve su i njene orgulje s registara, sagrađene u domaćoj tvrtki Hefeler 1908. godine, ističe Anđela Lenhard Antolin. Kasnije su preuređene i blagoslovljene 1980. godine. Blagdan svog zaštitnika, Sv. Jurja, Đurđevčani slave 23. travnja nizom crkvenih, svjetovnih, kulturnih i etnografskih događanja.
Lenhard Antolin kaže da se doista može govoriti o Đurđevcu kao o gradu kulture te duhovnog i materijalnog blagostanja. Nastoji se efikasnim i transparentnim radom gradske uprave, pružanjem izvrsne usluge građanima, te odgovornim upravljanjem javnim dobrima osigurati stalno unapređenje kvalitete života i rada u gradu, kako bi Đurđevac postao grad po mjeri stanovnika, u kojem je ugodno živjeti, raditi i boraviti.
Neizostavna je i Legenda o Picokima, kojoj se Lenhard Antolin posebno razveselila jer je „došla na svoje”. Legenda o Picokima opstala usmenom narodnom predajom temeljena na povijesnim događajima iz vremena osmanskih osvajanja polovicom 16.stoljeća kada je ista vojska nadirući s istoka željela osvojiti što veće područje, pa tako i važnu obrambenu, uporišnu točku – utvrdu Stari grad. Zahvaljujući lukavstvu jedne starice, na njen prijedlog kapetanu grada, branitelji su iz topa ispalili pjetlića – picoka zbog čega su Osmanlije zaključili da u utvrdi ima hrane u izobilju. Bio je to razlog da prestanu opsadu i krenu dalje, nazvavši žitelje grada Picokima, imenom koje i danas Đurđevčani s ponosom nose.