Svijet je prepun mržnje, ljubomore, zla, ratnih strahota. Kao da je neko sivilo, bolje reći crnilo prekrilo svijet. Priča Kajina i Abela ponavlja se u mojoj Ukrajini koja je raspeta kao i Isus na križu.

Djeca kojoj sam držala vjeronauk sada su na bojištu. Čovjek čovjeka stoljećima, tisućljećima razapinje. Na drugom pak kraju svijeta ovdje u Africi posjetile smo Pascala. Našeg gubavca. Mjesecima očekivana kiša došla je iznenadno u olujnom vihoru te mu odnijela i drugu polovicu zemljane kolibe. Ujutro sam se pitala je li još živ.

Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?!

Stigavši našle smo ga pod drvetom. Samog. Te noći on je kao Isus također zavapio: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?!“ On je trenutno moj Raspeti na drvetu križa. Kao i djevojčice iz sirotišta. I bit ćemo uz njih kao što bi bila i Marija. Svijet je prepun raspetih Isusa. Tko je tvoj i gdje je tvoj Raspeti? Marija nije mogla spriječiti Sinovo razapinjanje, tako ni mi ne možemo zaustaviti ratove i ostale strahote. Ali po uzoru na Nju možemo biti uz Njega. Dokraja, a tada se čuda događaju.

Budimo puni nade, vjere i ljubavi uz Raspete diljem svijeta ukazujući im da Uskrs slijedi.

Čovječe dragi ne dopusti da Raspeti bude pored tebe, a ti okreneš glavu jer ti je teško biti uz njegovu patnju i otkriti svoju nemoć. Uskrsnuće je blizu. Ispred nas je. Budimo puni nade, vjere i ljubavi uz Raspete diljem svijeta ukazujući im da Uskrs slijedi. Primimo ih u svoje kuće, zavidajmo im rane, sagradimo im kolibe, budimo uz njih i ljubimo ih dokraja kao što je Marija ljubila. Ne odstupajmo ni koraka iako je teško. Uskrsnuće je pred nama!