Treba li rukometni trener biti milosrdan prema svojim igračima? Zašto je ljudsko savršenstvo negativna stvar? Što mu se u Crkvi jako sviđa i kakvim pamti iz ministrantskih dana u Umagu svoga pokojnog župnika Antuna Cukarića. O tome u programu HKR-a u petak, 15. ožujka s početkom u 16.15 u emisiji 'Zašto vjerujem' govori Lino Červar, izbornik Hrvatske rukometne reprezentacije – naših 'Kauboja'.
Zašto vjeruje Lino Červar? „Vjerujem zato jer vjerujem u Boga. Želim ga. Želim mu se podariti čitav sa svim moji dobrim stranama ali i grijehom, nadajući se da će mi pomoći riješiti se toga, tih slabosti koje svi mi imamo u sebi. Ali, ipak, u njemu je toliko milosrđa, toliko dobrote da nas voli i takve kakvi jesmo, no naravno da me ta vjera u Njega čini jačim i ona mi ukazuje da se okrenem prema dobru.”
Riječi su to aktualnog izbornika Hrvatske rukometne reprezentacije Line Červara, popularno zvanog ‘Mago di Umago’, za Hrvatsku katoličku mrežu (HKM) za koju je također poručio što može reći o odgoju djece nakon 45 godina rada s njima u tri države – Italiji, Hrvatskoj, Makedoniji i sada ponovno u Domovini – te koliko mu znači što je čitavu jednu naciju zaljubio u rukomet.
Gospodin Červar – donedavni trener PPD Zagreba i proslavljeni rukometni znalac, gostujući u HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem’ odgovorio je i na pitanje: Treba li rukometni trener biti milosrdna prema svojim igračima ili samo pravedan?
Po meni – poručuje – dobar trener mora biti pravedan trener. „Mislim da autoritet trenera čini znanje, pa i njegova dobrota. On mora biti i učitelj i prijatelj. Ponekad, doživljavaju trenera kao neprijatelja, u smislu kada podiže kriterije onoga što nosi pobjedu. No, to nije neprijateljevanje, nego da ja želim izvući igrača iz komfora.”
U stanju komfora se ne postižu vrhunski rezultati, poučava ovaj rukometni stručnjak i nastavlja: Putem bola se dolazi do rezultata, a to je ponekad teško objasniti jer nemaš hrvatsku reprezentaciju čitavu godinu sa sobom. Imaš je u razdobljima i onda u kratkom vremenskom roku moraš svašta pokušati.
Prije svega je jako bitno ako kao trener utječe na igračeve stavove o životu i sportu. „ Važno je biti čovjek sa stavom – pozitivan čovjek – jer oni odlučuju o uspjehu i neuspjehu i o natjecateljevom stavu ovisi kako će se odnositi prema utakmici. Hoće li biti borben u igri, ili neborben, hoće li biti egoist ili terorist, pravedan ili nepravedan.
„Dakle, stavovi su jako važni”, ponovio je Červar, a trener vjeruje – vjeruje u poštenje, vjeruje u rad, vjeruje u prijatelja, vjeruje u suradnika, vjeruje u konačnici u dobro i – kao što sam nedavno rekao na predavanju učiteljima – držim da život mora biti jedna poštena utakmica u kojo svi trebaju ili moraju imati istu šansu.
Razgovor u cijelosti s izbornikom naših ‘Kauboja’ u novome mandatu – a koje je vodio prethodno 2004. do olimpijske pobjede i godinu ranije do titule svjetskih prvaka, uz sve druge osvojene medalje i titule – poslušajte u petak, 15. ožujka s početkom u 16.15 u emisiji ‘Zašto vjerujem’ u programu Hrvatskoga katoličkog radija.
Lino Červar će reći: O čemu ovisi koliko je čovjek velik? Zašto je ljudsko savršenstvo negativna stvar?
Što mu se u Crkvi jako sviđa? Zašto treba znati oprostiti? Zbog čega je jako volio ići na vjeronauk te kakvim pamti iz ministrantskih dana svoga pokojnog župnika Antuna Cukarića – jednog od istarskih svećenika koji se izborio da Istra ostane dio Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata – i kakvu mu je to nezaboravnu pouku župnik Cukarić dao o ljudskome poštenju?
Inače, ovo je 15. sezona emisije u kojoj neke stare sugovornike iz prvih dana iznova intervjuiramo. S izbornikom Červarom smo zaključili prvu sezonu u lipnju 2005. netom nakon spomenutih velikih sportskih uspjeha i iznova je s nama.
Spomenimo i da je od 2009. do 2017. bio u kontinuitetu u Makedoniji gdje je prvo vodio Rukometni klub ‘Metalurg’, a zadnje dvije godine reprezentaciju. U travnju 2017. vratio se na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu 2018. te nedavno u siječnju – kada su domaćini bili Njemačka i Danska – na svjetskoj rukometnoj sceni 6. mjesto i izborio olimpijske igre.