Dragi prijatelji, evo me k vama nakon dužeg vremena, s jednom radosnom viješću o životnom putu jednog mog prijatelja iz naše župe Rango, gdje sam drugi put na misionarskoj službi. U ove dvije godine što sam ponovno u ovoj župi nakon dvadeset godina proživljenih u glavnom gradu Kigali – doživio sam toliko radosnih susreta. Mnogi mi zahvaljuju da sam im pomogao da završe školovanje u svim mogućim strukama. Drugi da sam im sagradio kuću, da sam im dao kozu ili kravu… Ali, ovo je nešto posebno.

Junak ovog živog događaja je Venuste Nshimiyimana (= Vjeko Bogu hvala). Siroče bez oca.

Majka udovica donijela ga je k meni, sva očajna, kad sam bio u ovoj župi davne 1999. godine. Nosila ga je u naručaju bolesna. Imao je deset godina. Krvario je na vratu. Operirali su ga u bolnici Butare. Otpustili ga bez ikakve nade da bi mogao ozdraviti – s dijagnozom – rak na vratu. Ja sam rekao majci da se na plaši – Bog je jači od raka. „Treba se moliti. Ali, učinit ćemo sve što je u našim mogućnostima da ozdravi.“

Sljedećeg dana zajedno s majkom odvezao sam ga, nekih pedesetak kolometara odavde, kod jedne časne setre specijalistkinje za kirurgiju. To je jedna misinarka s dugim stažom u Ruandi. Zove se dr. Uta, rodom je iz Njemačke. Ona ga je uzela na brigu. Operirala ga je i očistila ranu. Poslala je jedan uzorak tkiva u Njemačku. Nalaz je bio pozitivan, to je zločudni tumor. Od dobrotvora je dobila potrebne injekcije, da se spriječi širenje i da se zaliječi oboljeli dio vrata.

Dobra liječnica, pravi lijek i – Bog je učinio svoje. Mali dječak Venuste je nastavio učiti u osnovnoj školi. Budući da je ozdravio, nisam se više brnuo za njega – ta tolike sam za svog boravka u župi vozio kod liječnika, tko bi se mogao brinuti za svakoga. Isto, kad sam otišao iz župe Rango u dom siročadi u Kigali – koliko sam vozio male djece i odraslih kod dr. Ute, bili su operirani od raznih tumora! Mi misionari ne možemo ih slijediti u životu. Posebno kad smo premješteni u drugu misiju. Ponekad se susretnemo, i oni nam pričaju kako su ozdravili, pa se radujemo i zahvaljujemo Bogu. 

Tako je bilo i s Venustom – potpuno sam ga izgubio iz vida. Međutim ove godine on je došao k meni sa pozivnicom za svećeničko ređenje i Mladu Misu. On je sam donio pozivnicu. Došao je sa mamom, pitajući me da li poznam njega i mamu. Nisam poznavao ni jedno ni drugo. Onda mi je on ispričao da je on onaj dječak, koji je bolovao od raka na vratu i kojeg sam odvezao na operaciju kod dr. Ute. Pokazao mi je ožiljak na vratu. Ozdravio je i nastavio školovanje s željom da postane svećenik. 

Rekao mi je: „Bog me je spasio preko tebe i dr. Ute, odlučio sam Mu se posvetiti!“ Završio je sjememište i bogosloviju u Družbi Srca Isusova i Marijina. Sad je pred ređenjem i moli me da budem s njima u toj radosti.

Zaređen je za svećenika 19. veljače na sjeveru Ruande, prije korizme. Nisam mu bio na ređenju – bio je naš župnik kojeg sam  zamjenjivao u našoj župi.  Osim toga misa ređenja traje dugo – oko četiri sata – pa to nije više za moje godine. Dr. Uta je bila na ređenju. Ja sam odlučio biti na mladoj isi u našoj župi.

Mladu misu smo proslavili u nedjelju 13. ožujka u našoj župi Rango. Premda je vrijeme korizme, bila je to prava svečana mlada misa. Bilo nas je puno svećenika – nas domaćih salezijanaca, biskupskih svećenika, te posebno iz Družbe Srca Isusova i Marijina kojoj mladomisnik pripada. Bilo je puno časnih sestara raznih redova iz naše župe i okolnih župa – osobito sestara iz Družbe Srca Isusova i Marijina. Crkva je bila ispunjena, a mnogi su slijedili misu oko crkve, jer nisu mogli naći mjesta u crkvi. 

To je peta mlada misa u našoj župi. Ove godine trebali bi slaviti srebreni jubilej župe. Znaimljivo: 25 godina župe, u njoj se promijenilo pet župnika i župa je dala 5 svećenika – Venuste je peti. 

U svom zahvalnom govoru na kraju mise, mladomisnik me je pozvao k sebi,  zagrlio me pred ljudima govoreći: „Don Danko mi je spasio život – zahvaljujući njemu, ja sam danas svećenik!“ Za vrijeme svečanog programa poslije mise više puta mi je ponovio: „Ti si mi spasio život, tebi zahvaljujem da sam ja sada svećenik!“ 

Ja zahvaljujem Bogu, jer je sve dobro od Njega!

Mladomisnik s kolegama